I loved you, (I hate you), you hurt me, (I love you)...I loved you, you hurt me bad, go

U životu postoje trenuci kada vam netko toliko nedostaje, da ga poželite izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti...Miss u <3

Rekla mu je danas. Nakon šest mjeseci. Da sam ga voljela više od godinu dana.
Da sam ga toliko voljela da sam se bojala prići mu. Da sam patila.
Rekao joj je danas. Nakon više od godinu dana. Da me volio više od
šest mjeseci. Da mi nikad nije prišao jer je mislio da me nije dostojan.
Da je patio. Kad smo zamalo postali najbolji prijatelji, udaljili smo se.
Nisam sigurna je li bilo namjerno.
Vidjela sam danas.Njegovu sliku.S drugom djevojkom.Nazvala me.
Odmah kad je čula.Pitala me kako se osjećam. Ja sam se smijala.
Zakaj je to toliko neshvatljivo?
Sviđa mi se. Kao prijatelj. I želim mu opet biti prijateljica. Jer smo imali
nekaj posebno. Očito nikaj više od prijateljstva.
Ali potencijalno divno prijateljstvo.

Rekla sam mu danas.Da ga odavno više ne volim.Da je bilo teško.
Ali da ga više ne volim.
Pitao me je li mi jasno da više neće biti kao prije?
Rekla sam da ne mogu to prihvatiti.
Otišao je.
Poslije mi je ona rekla da je rekao da nije siguran može li mi biti samo prijatelj.
Da nije siguran voli li me još.
*Ja sam sigurna. Da će mi nedostajati. Jer je divna osoba. Jer mu odavno više ne mogu biti ništa više od prijateljice*

"Your happiness is hollow
I am all what you need
And your happiness is not yours
Child you have been deceived"

Gledam. Mjesto gdje život izgleda toliko manji nego što je tu. Ali nije. Tamo je sve mirnije. Tamo je vjetar ono što određuje ritam života. Tamo vile za sobom povlače šarene marame jesenjih boja. Veo proljeća. Gdje je sve što šapuće ukrug samo jeka pokojeg šumskog stvorenja. A što ako se poistovjetim s nekim od njih? Hoću li pobjeći od života kakvog poznajemo? Hoće li sve što je ostalo od mene biti urez u pokojoj kori pokojeg drveta?
Gledam. To je oblik života kakav mi ne poznajemo. Život izgleda toliko manji.
Like a word passing by...just whispers from the corners of my mind...to remind me how close I was to going insane.
A što ako mu jedna NJEGOVA riječ može oduzeti sve što ima?
A što ako mu jedan NJEGOV pogled može srušiti snove?
A što ako je ON zaista toliko moćan?

U doba kad svi posustaju. U doba kad se dugo građeni svjetovi ruše.
When the temptations of different sights remind us of the things we never had. When the lights of rebellious imaginations go wild.
Ja neću.
Jer nitko ne vidi ono što vidim ja
Jer nitko ne razumije ono što vidim ja
Jer ono što ja vidim ne postoji
Ali oni to svejedno ne vide.

Kažu da je bol jedina inspiracija. Jedina prava inspiracija. Da prava umjetnička djela nastaju isključivo u boli. Može to biti samo bol stvaranja. Fizička bol. Ali bol je zapravo ta. Razlog zašto ljudi uopće pribježu takvim oblicima izražavanja. Zašto bježe od ljudi.

There will never be a reason why.
Something’s gotta die.
I think I’m ready to kill now.
If I were you, I’d run.

But why if I remember?
But what if hey couldn’t make me forget?

Lost where I shouldn’t be.

Osjećam se slobodno gdje uopće ne bih trebala biti
Daleko od svijeta
Tako blizu…sada znam
Što toliko utječe na moje snove
Zašto sanjam što bih trebala zaboraviti

Why she’s never seen me?
Because I was always behind her watching over her.

Teško je ponekad opisati osjećaje. Noć nakon prosječnog izlaska. Ovaj puta čak i bez ugodnog iznenađenja. Dolazak s hladne, nesigurne i već pomalo dosadne okoline u toplinu i sigurnost sobe. Ne... Ne pomaže. Bolje je. Ali nije savršeno. Neke ipak fali. Ili možda netko?!
(čak niti inače toliko uspješna količina serotonina ovoga puta ne pomaže)
I've been missing you, more than words can say,
And that I've been thinking about it every day.
Ne znam kaj je. Osjećam se prazno. Previše misli u mojoj glavi. Činjenica da nije kraj mene. Samo do ponedjeljka. Znam da histeriziram bezveze. Freak! Al trenutno mi je to toliko trivijalno.
I ne vidim više smisla u sjedenju na neudobnoj stolici ispred kompjutora, pisanja pokojeg da ili xxx i slušanja pjesama koje već znam napamet.
>Na moru je bilo divno.Da.Upoznala sam prijatelje.I tak:)
Sad cu u 10 mj. na Jarun k prijatelju.A i on dolazi drugi mj. u Varaždin...
Jedva čekam špancirfest, bilo bu ludo.Ludo.Ludo.Ludo....
Da.A sad idem.I sve vas pozdravljam.Slijedeći put pišem nekaj s mora.Sad nemogu....Previše je boli u mojim osijecajima.

Opet iznova.

Bol i baloni punjeni helijem...

Glupi tinejdžerski film.

Zašto se oni koji odu nikada ne vrate?

Pokušaj zaboraviti....

19.08.2008. u 10:40

| kOmenTARI (101) | prinT | PeRmaLink |

Stare Navike Teško Umiru,A Nove Je Teško Steći

Ovaj post je tako znacajan a pise ga dijete koje nema pojma sto je zapravo znacaj..
Dijete kojem falis..
Dijete kojem si drag..
Dijete koje te zeli za prijatelja..
Dijete kojem je zao..
Dijete koje boli tvoj nemar za njega..
Dijete koje je jednostavno samo dijete..
A djeci se sve oprasta..Onda???

Vratimo uzete komade na mjesto,ponovno složimo to ogledalo...

Nepozvan, nastanjuješ se u mojoj glavi. Predugo si tu. Sakrio si se posvuda u meni. Ne želiš me slušati i jednostavno izaći van. Pokušavam ti pobjeći. Ali
ne mogu. Nema povremenog. Vrijeme stoji. Ti mi izmičeš. Razlozi me guše. Svi tvoji i svi moji. Daleki pogledi. Čudne, zbunjujuće riječi koje izgovaraš. Tvoje oči koje me gledaju. Misliš da te ne vidim?? Da je barem tako. Da sam barem slijepa i gluha. Nevidljiva. Da ne postojim. Ne dišem. Da nemam srce. Da nemam osjećaje. Da sam hladna i okrutna. Bezobrazna. Zbog tebe poželim biti sve ono što sada nisam. Osjećam te. Previše. Pucam. Ludim. Plačem. Ne podnosim se. Minute su preduge.
Dani prekratki, sivi, bijeli, žuti i plavi. Mirišu na tvoju kosu. Dani su samo dani i ništa više. Podsjećaju me na zvuk tvoga glasa. Na hladne putove tvojih laži. Dani bez tebe. Ti si dio puste daljine. Djelomična sjećanja na polovično ništa. Ti. Propalo jučer. Danas koje prolazi. Sutra koje bez tebe ja ne želim.
Ovo nema smisla. Nisam dobro. Nikada nisam imala namjeru pustiti te unutra. Nasmijao si se. Poljubio me. Uništio me. Sjajno. Ja te volim. Nisi ti kriv. Niti najmanje. Razum sam odbacila negdje na cesti onog dana kad sam te upoznala. Slomio si me. Moje malo srce.
Imam samo prazne ceste. Snove. Želje. Nade. Imam gomilu sunčanih jutra. Imam malene kapljice kiše. Imam sve što želim, ali nemam ono što želim najviše na svijetu i to me plaši. Ja nemam tebe.
* * *
Naše društvo ima poprilično iskrivljen stav o svemu, pa tako i o tome što je to 'cool', a što je to 'uncool'. Iako se mojom sredini 'cool' ljudima smatraju oni koji furaju uske trapke, tonu šminke, zlatne majice s dekolteom i uvijanje bokova na narodnjake, uvijek se nađu iznimke. Kao, npr. ja.
Eto, u slijedećem se slučaju sama sebi čudim.
Hodajući po sivom gradu prepunom ljudi susrećem razne ljude, metalce, punkere, šminkere, rockere, rapere, emo klince i ne primjećujem ih, prolaze pokraj mene kao da ne postoje. U gomili ljudi primjetim jednu djevojku. Zastanem i ne vjerujem što vidim. ''Ona je normalna, ona je sasvim normalna'', prođe mi kroz glavu. Po svom stilu nije pripadala ni jednom klanu, bila je tako obična, a opet tako posebna. Među svim tim ljudima koji se trude biti primjećeni, primijetila sam samu nju. Ona je od tog dana u mojoj glavi ostala zapisana kao 'cool' osoba.
Nekim sam se čudom danas s njom upoznala. Nije mogla vjerovati da netko za nju misli da je 'cool', ali nije mi zahvalila, već mi je rekla: ''Nemoj me smatrati nekom 'cool' osobom, jer svi smo mi cool.'' O toj bih rečenici mogla govoriti satima, jer me potaknula na razmišljanje. Već dugo u sebi nosim 'kompleks manje vrijednosti', pa zar ga može smanjiti jedna osoba koji sam upoznala po prvi put u životu? Zar sam i ja cool?
<..Sara ^^Hvala ti.Puno mi to znači <3 [I hugged you] ..>

Vracam se u stvarnost.U ovaj gadan svijet.Nema trenutno mašte.Naša osobna apokalipsa postaje problem za cijeli svijet.
Ne žele se udružiti,sami rušimo norme.
Krivnja se svaljuje na nas,nova katastrofa.
Vikati s prozora,neka se čuje,Ja sam ta koja hoće promjenu!
Ne dopuštam ušutkavanje,da!
Svjetski problem postaje moja apokalipsa.
Jedan je sam,treba se izboriti,samo idi!
If we don't take action now
We settle for nothing later
Settle for nothing now
And we'll settle for nothing later
If we don't take action now
We settle for nothing later
We'll settle for nothing now
And we'll settle for nothing later.
Moje područje je okupirano,nemam slobodu koju sam jedva postigla.Oni dolaze,otuđuju,ne možeš im ništa.Otrov za mene,puni džepovi,istina je izblijedjela.Ogromna zabluda,ogromno povjerenje.Ne uče na greškama.
Ogromne ideje,ogromne fantazije,fantastična pušiona.
Sve teče po planu.Vraćate se.Otpor je preslab.
Usuđujem vam se pljunuti pod noge na svoju zemlju.
Fuck you, I wont do what you tell me!
Gaze te.Ti im dopuštaš.Njima,bez imalo obraza i shvaćanja za običnog iz mase,poput tebe.Ti to možeš promijeniti,svojim protestom potaknuti ostale.Ali ne,ti šutiš,pokunjeno.
U tebi je bilo pobunjeničkog duha,odustao si.
Nemam pravo reći ali sam dio toga.Ubog toga što jesam,diskriminacija.Glas običnog se ne smije čuti.Bojazni da se ne uzburkaju inače mirne vode pune jednoličnih masa.Jedan protiv svih,većina protiv pojedinca.Stanje će se promijeniti,samo jedan korak ka ponoru i nećeš pasti.Uvijek ima netko tko podržava sebi sličnoga.
Uz mene,da ili ne,nije bitno...

U mirisnom jutru..
Osjećam tvoju blizinu..
Ponovno si tu..
Dokaz o povratku..
Plava ruža na stolu..

Trgam stranice realističkog razmišljanja
u nadi da ih nikad više neću pročitati.
Previše istine je izrečeno u toj knjizi.
Previše.
Trudiš se ne misliti toliko "realno"
A,zapravo moraš - jer samo tako možeš preživjeti
i prkositi drugima.
Iz takte te izbacuje činjenica da te nitko ne sluša
kada želiš nešto reći ili pak dokazati da si u pravu.
Realno govoriš,dokazuješ da si u pravu
I opet te nitko ne sluša.
Digneš glas,bacaš stolicu
Vidi ti se bijes u očima...
I opet te nitko neće shvatiti
jer si samo htio dokazati...
Prokletu Realnost.

Ljeto koje je započeto tako lijepo,s osjećajem produženog vikenda ali s mišlju da nemaš onih klasičnih obaveza. To stvarno dođe opušajuće nakon mnogih mjeseci divljanja po školi i šaranja po klupama da ti vrijeme brže prođe. Kada zaokružim prošlu školsku godinu shvatila sam da je to godina velikih promjena. Jako je teško usporediti mene prije samo godinu dana i upravo ovaj trenutak. Da,ponovno sam upoznala sebe i svoje prijatelje i okolinu u kojoj živim. Otkrila sam neke stvari koje nisam prije znala..i shvatila da je ovo prolazno. Trenutci nisu vječnost,vječnost je trenutak.
Moja vječnost je prožeta s osobama kojima dajem dragocjene dijelove sebe,ono što se nekima ni ne usudim izgovoriti. Moja vječnost je trenutno tako lijepa i sastoji se od toliko trenutaka. Svakome se obraćam s visokim poštovanjem,sa sjetom u srcu,sa spoznajom da nijedan ne želim promijeniti jer,da se nisu dogodili,ne bih bila ovo što jesam. Osoba koja uživa u jednom od života,koja diše punim plućima i ne misli o kraju iako ga se ne boji.
Oh,tako iznenadno.

More..Ah.Odlazim vam ja 31.7.Ma jedva cekam.Tam imam frendove i frendice.Svega i svačega.
Odlazim s papirom i olovkom.Pisat cu.Ljepo budem sjela na rivu.Il plazu.Uz sum valova.I svjetlost mjeseca.Ta svjetlost koja prati more.Beskraj.
Da.Nemogu cekati.Vec mastam.Heh....I naravno, objavit cu to kaj cu napisat.Pa da vidite kak cu uzivat :D

''..Samo da neđem mjesto da je posadim
Ona procvjeta brzo i dosadi...
Ljubav,pa zar i ljubav...''

Ponekad mi nedostaje nesto vrlo povezano s tobom,glazbom,ljetom,kišom,dugom,prijateljima...
Cesto gledam neozbiljno na stavrnost..
Nedostaje mi netko da pravi društvo mom osmjehu..(Simmba)
Nedostaje mi povezanost,otvoren odnos..(Obitelj)
Iz sna me budi glas koji ne poznajem..
Nedostaje mi ulica,plaža..
Prostor koji poznajem..
Prostor kojem vjerujem..
.........Ponekad.........

..Cujem Vrati Se,Cujem Ostani..

I always tell the girls, never take it seriously,
if ya never take it seriosuly, ya never get hurt,
ya never get hurt, ya always have fun,
and if you ever get lonely,
just go to the record store and visit your friends....

Javim se.Kad dođem kuci.S mora.Do onda.Zbogom =D.mWaa=)

Dodatak :P
Ja napravila myspace, pa ak me hoce netko addat
ev link lol :D:D
Pa-paaa mah

12.07.2008. u 17:40

| kOmenTARI (153) | prinT | PeRmaLink |

Is this love that I'm feeling.Is this the love that I've been searching for..lalal

Nekad imam osjećaj da moji frendovi i ja govorimo različitim jezicima.Ono, svi se razgovaramo, a nitko ništa ne kuži. Ko graditelji one kule (s biblijom si nisam baš na ti pa neznam točno kako se zvala). a to se obično dogodi kad započnemo s temomo ljubavi. evo, pada mi na pamet milijun riječi: zaljubljenost, zatreskanost, zacopanost, a u tu kategoriju možemo smjestiti i obično sviđanje, brijanje blabla, i naravno korijen cijele priče: ljubav. gomila izraza, a tumačenja istih još više. požalila mi se frendica, veli mi ona: nemam pojma kaj da napravim, dečko mi je nakon dva tjedna napisal sms da me voli, dal je on normalan? velim ja njoj, ma normalan je, samo neke stvari malo drugačije shvaća. uglavnom, što se tiče ove osjetljive teme, vjerujem da svatko ima svoj jedinstveni riječnik. a moj izgleda ovako:
zatreskanost: ovo stanje karaterizira obožavanje dotičnog objekta iz manje ili veće daljine (prijevod: nismo skupa, ali ja bi htjela da budemo), svaki znak pažnje s njegove strane smatra se krucijalnim.
zaljubljenost: za fazu koja slijedi nakon zatreskanosti je tipično povećanje tlaka, crvenilo u obrazima i pojačano znojenje kad ste u blizini dotičnog objekta. obično se javlja u početnom stadiju veze između dvaju promatranih objekata.
ljubav: (hm, i šećer za kraj. sad radim ono kaj su svi pokušavali od prapovijesti. definirati ljubav. ali imam ja svoju definiciju i moram priznati da mi se baš sviđa) ljubav je kad ti je dotična osoba važnija od tebe samog. pojavu ove faze je nemoguće vremenski definirati.
pa evo, uz malo sreće, možda će i moja objašnjenja jedanput ući u rječnik. Hmmm....

Moje srce ispusti bolan krik svaki puta kada neko spomene tvoje ime. Nije uredu. Iz dana u dan samo se ponavljam. Ponavljam svoje glupe laži. Čula sam ih od tebe i naučila na pamet. Male, sićušne laži kojima si mi punio glavu i uljepšavao mi dane. Zar opet?? Tražim sreću u krivima. Sigurna sam da netko dobar i pošten, netko kome je stalo do mene stoji u mojoj blizini, a da ja i ne marim. Divota. Opet krivim samu sebe. Znaš zašto?? Zato jer sam ti ponovno povjerovala. Zato jer sam zbog tebe ponovno plakala. Svašta sam ja u stanju učiniti zbog tebe. Slobodno me pogledaš u oči i kažeš mi da ti nije stalo. Zahvalit ću ti. Bit ćeš iskren po prvi puta otkada te poznajem. Znam da očekujem čudo. Lažljivac si i ne možeš si pomoći. Možda da odeš na liječenje??
Uništavaš me. Lagano, ali napreduješ. Sve ti bolje ide. Alkohol kao spas na par sati više nije rješenje, a prije je bio najbolji spas. I onda se dogodi da nisam sigurna kako se zove dečko kojeg sam ljubila cijelu večer. Samo znam da je on bio tu kada mi je trebao netko da me zagrli. Barem sam se na tren osjećala kao da je nekome stalo. Kad već tebi nije. Ljubila sam ga, a zamišljala sam da ljubim tebe. Odveo me na jedno mjesto. Na onu klupicu gdje si mi prvi puta rekao da me voliš. I gdje si mi pustio onu pjesmu koju sad mrzim više od bilo koje druge pjesme. Usporila sam korak kad sam vidjela. Čvrsto sam ga uhvatila za ruku i natjerala se da kročim na to mjesto. Pijana posrćem, ali uspijevam. Ponosim se sama sobom. Šteta što te nije bilo, pa da me vidiš kako zagrljena i sretna nakon dugo vremena šećem s njim kroz grad. Odlazim kući u nadi da ću ga ponovo sresti, mada mu niti ime neznam. Ludost. Nasmijavao me. Zbog toga sam se i u tebe zaljubila.
I onda se dogodi da ustajem iz kreveta jer mi je muka. I povraćam sve što sam mahnito ulijevala u sebe s nadom da ću te zaboraviti. Zavaravala sam samu sebe. Nije mi uspjelo. Samo sam te još više spominjala. I oči su bile pune suza. Vikend je moje vrijeme za još malo samouništenja.
Želim da odeš iz ovoga grada i da se vratiš kada sve ovo u meni umre. Samo idi. Posljednji pozdrav, ništa više ne tražim. Želim disati normalno, a ne gušiti se u dimu cigarete svaki put kad sjedneš za naš stol. Ustaješ brzo. Shvaćaš da te ovdje nitko pretjerano ne želi. Oni su sada na mojoj strani. Nitko osim mene ne želi te tu, ali ja to ne pokazujem. Pozdravljam te na brzinu i vračam se razgovoru. Sam si za to kriv. I njih si uspio razočarati.
Dosta mi je svega. Želim prema tebi osjećati tupo, prazno ništa. Čak te i ne želim mrziti, jer je i mržnja osjećaj. Želim da beznađe u meni ubije svaki osjećaj prema tebi. Želim li previše?? Nikako. Skromnost je moja vrlina, a osjećajnost mana. Pokušaj me shvatiti. Nisam ja kriva što si se zavukao u svaki dio mene.

Osječaj... malo divan, malo usran.
Osječaj je večinom usran, iako mi se događaju samo dobre stvari. Samo zato jer sam ja bila prevarena previše puta i nevjerujem nikom više. Čak donekle i da nekima, pa kad kažem nešto živim u strahu da če se to saznat. Nitko me ne pozna. Čak ni ja samu sebe ne poznam više. I opet ču puknit tako ko i zadnji put.
Ali opet. Neko olakšanje. Možda jer je ovo novi početak. Nova ja. Jer ionako mi se nije sviđala ona stara ja. Ne, nisam uopče baš toliko mrzila staro okruženje. Ali, svejedno, vrijeme je za promjene.
Još se uvijek brinem radi nekih stvari koje su ostale nerješene i vjerojatno se nikad neče riješit. I brinem se zbog ljudi radi kojih sam bezbroj puta ispala glupa. Ne želim zbog njih i dalje ispadat glupa. Iako me više nemogu pravit budalom.

Ali osječaj zna bit i dobar. Iako im još uvijek ne vjerujem. Ovoga puta će trebat malo više.

I samo da znaš.Nisam to očekivala od tebe.Tnx.
I to mi je hvala.Ja sam tebi priznala sve.I kajala sam se.A ti meni tak.Iza leđa.Kao, misliš si, neču saznat.E pa, u krivu si.Ima i poštenih ljudi od kojih saznam istinu..
Mislim stvarno.Od tebe zadnje.
Ah.Nem se uzrujavala....
Da, život je kao šah. Ali ne samo zato jer nam uvijek neki konji smetaju. Kralj kojeg nemoš pojest i svi ostali bez kojih igra nije gotova. Pijun je na dnu; može se pomicati za samo jedno polje i malo toga ovisi o njemu. Naradi se da dođe do vrha da nam vrate vrijednu kraljicu.

Tako je isto i kod nas. Pijun kao čovjek na dnu, neko koga nitko ne pita. Pati radi tuđih grešaka i slavi kad nešto napravi iako često ne dobije zasluge.

Uvijek postoji da ili ne. I u tom da i u ne ima nešto dobro i nešto loše. Nešto što koristi nama i nešto što koristi protivniku. U biti, najčešče bude tako. A mi, pijuni koje nitko ne pita živimo onako kako drugi odluče. Nemamo pravo na ponos i ovisimo o tome što če kraljevi i kraljice reč.
Ovo je uglavnom inspirirano utakmicom protiv Turske, ali i sličnim događajima. Ako več ne znaju na sat onda barem nisu trebali priznat onaj gol u produžecima, koji je bio izvan vremena. Naravno da nitko iz ekipe nije mogo ništa jer su suci iznad njih. I tako po meni najviše radi šoka su se hrvati spakirali i ošli doma. A njih tamo baš briga i za pravdu, ali i za nečiji ponos.
Naučite na sat il nešt.

You will never be strong enough,
You will never be good enough.

I ko po dobrom starom običaju cijelo popodne sam provela na ljuljaČki... i uŽivam...
Neam volje za ovim postom... sam et tak...

Objavila bi slikicu, ali mrsko mi je to... i oČu photoshop...

Dolazim doma i sjedam za kompjuter, a glava boli ko sam vrag. Nisam spavala skoro ništ jer mi određene osobe dugnu tlak u krivo vrijeme, i još me buraz lupao po glavi nekog boticom(imam čvorugu jednu).. ko da mi glava več nije mutavog oblika.

Dolazim doma i sjedam za kompjuter, pišem post za nikoga. Ma, navikla sam na to. Navikla sam da ljude baš briga šta ja pričam. I navikla sam na to da me niko je sluša i ne jebe ni pol posto. Navikli su me na to. Pa ipak sam ja samo malo glupo derište koje nezna pričat i koje nije ni malo zrelo. To su mi rekli Oni. Kao prvo, oni su me radili, a kao drugo, ni ne daju mi da budem zrela. Ma, ionak im je zrela osoba samo ona koja uči i sprema... Yeah, neam pametnijeg posla.

Such a lonely day
And It's mine
The most loneliest day of my life

Dolazim doma i sjedam za kompjuter, pišem post i plače mi se. Ovo niko neće pročitat i baš me briga jer sam navikla da me nitko ne sluša. I tako ja živim sama u svojoj ljutnji i nikog ne briga šta je sa mnom. BRiga je jedino nju, jedino ona gleda šta ja radim i kako ja to radim, jer mora da napravi to isto tako isto. ženska oče moj život. nije da je neznam kaki, al očito ga oče. al nedam ga. nedam jedino što je moje. ma kad sam ja njoj tako kul... ne, nije ulizivanje kad ti neko tak šta kaže, ma jok bona.

Such a lonely day
And it's mine
It's the day I'm glad I survived
Dolazim doma i sjedam za kompjuter, pišem nepatetičan post. e, pa nije mi uspilo. ma ne mojte me žalit. ma ko da će ovo itko i pročitat...
...Ahhh....

02.07.2008. u 14:10

| kOmenTARI (133) | prinT | PeRmaLink |

Ponekad čujem da je svijet pozornica i da svatko dobiva po zasluzi, kao što pjesnik reče, sudbina se poigrala udjelivši mi ljubav s tobom...

Jesi li se i ti probudila jednoga jutra shvaćajući da bi svijet bez glazbe bio prazan, poput slike bez boje? jesi li se ikada probudila sa spoznajom da bi slike postojale same, kretale bi se u vremenu u obliku spirale, a mi bi bili gluhi putnici u vlaku vječnosti. daltonisti. zastrašujuće...
glazba je jedina umjetnost koja nema potrebu objasniti vlastito postojanje. ona nastaje slobodna i umire u slobodi, vječno dopuštajući slušatelju da sam stvara slike koje želi vidjeti, riječi koje želi čuti. ona izražava neizrecivo riječima i neostvarivo kistom života. glazba povezuje vremenska ograničenja i dopušta da stvorimo svjetove kojih nema, u kojima se skrivamo poput najtanjih komadića konca u klupku nedefiniranosti. glazba se ne može naučiti, naštrebati, ako se ne osjeća ona je poput svakodnevice koja ti bježi pod prstima bez da osjetiš da dani klize s prstiju, da sat otkucava točno u ponoć... često ne obraćaju pozornost na glazbu, ljudi jednostavno žive s njom zanemarujući njeno postojanje, vrijeđajući ne samo glazbu, nego same sebe. hrane se njenim tonovima, razlažu njene ostatke, a zatim je bacaju u uske ladice zaborava, poput slika iz djetinjstva. zanemaruju njenu bit, njenu moć da u trenucima potrebe bude snažnija od utjehe prijatelja. jer glazba iscjeljuje iznutra rušeći savku kap boli stvorenu pod maskama sigurnosti u kojoj smo naučeni živjeti. ona najjasnije pokazuje tko smo. najjasnije može izraziti našu osobnost u najkraćem vremenu upoznavanja. bez licemjerja...
sve češće glazba biva obješena o vješalice svakodnevice, brzog života u kojem gubimo vrijednosti. masa sluša glazbu bez osobnosti, emocije... koristi jednokratnoj upotrebi a onda biva pokrivena senilnošću kao i život.
glazba.... u dodiru s prirodom poprima nadnaravne sile, nadnaravnu snagu. glazba ne poznaje razorne ruke ljudske prirode. ona raspoznaje istinsko iscjeljenje, utjehu, bezgraničnu ljubav, izvor koji nikada neće presušiti ili utopiti individualnost pojedinca... filozofiram ili razbijam jednostrano ogledalo u koje svi hipnotizirano gledamo a mislimo da ostavlja odraz koji želimo? potrebno je prepustiti se. sanjati. započeti pijanstvo. proviriti u same sebe. Stvoriti prostor.

Moje boje...danas sam slikar...bojam svijet i okolinu u ritmu muzike za ples...malo žute za sunce... malo crvene za ljubav, malo plave za nebo, more, nježnost, malo zelene za stabla....malo crne za tajnovitost....uzimam kist i bojim....učinite i vi to...nađite svoje boje...
tu su...oko nas...moja boja...najljepša...si ti...ti si mi sve.... bojaš moju dušu, moje srce, moje misli... ti ih bojaš...ti ih slikaš...samo ti...ljubav...čudna je....i pitam se što je to u njoj?... što je u njoj da me toliko zarobila, vinula u jedan poseban svijet ljepote i savršenosti...neobjašnjiva... posebna...savršena...pokreće me...inspirira, daje mi snagu da idem dalje, da živim...ti...tvoj osmijeh...tvoj pogled...tvoj zagrljaj...tvoji poljubci... tvoja hrabrost... tvoje ruke....tvoje oči... izluđuju me... želi te...imam te... volim te...letim... visoko do sunca.... među oblacima...i opet....počinje pjesma.... opet me pokreće...plešem.... nalazim se na cesti....kiša počinje padati... cesta je mokra...pada sve jače i jače... svi se sklanjaju od nje, ali ne i ja....
nastavljam svoj ples nošena pjesmom koja struji.....glazba se pojačava kako kiša pada...gledaju me...drugačija sam....trudim se napraviti još jedan korak koji će upotpuniti moj ples....čude se....plešem sve brže i brže....ne mogu stati.... ponekad se i želim zaustaviti...želim da stane....ali ne mogu....ples je predobar....glazba....obuzela me, cijelu.... snažnija je od mene... vodi me pravim putem, putem sreće....vodi me njemu....prema smislu...zaplešite i vi...budite drukčiji....budite i vi kao zvijezda na nebu...zaplešite do kraja...do samoga kraja...i ne dajte se. nemojte da vas ta mokra cesta zaustavi. jer ona je samo jedna od prepreka....koju treba pobijediti....morate pronaći svoj cilj i slijediti ga.....morate željeti...
ja sam ga našla....ti
Ti si moj cilj.....

x...Neče to bit dugi post..neda mi se više..A i neam vremena...
Gotova škola..Jeeah =].Danas slavim ročkas.Al ga iam sutra!!..i tak...
Tream ic još na prijamni..uuf.Iam hrpu obaveza.
Tak da se necu javljat puno...I da.
V.T mr.J <3....heheheh....Aid.
PaPa...čuemo se
kisaČ.hagiČ.
saljem tone sreČe.
=]....x

25.06.2008. u 09:12

| kOmenTARI (103) | prinT | PeRmaLink |

I know a place that we can go to.
a place where no one knows you.
they wont know who we are.
Želim te odvesti na to mjesto.
Na mjesto gdje bit čemo nas dvoje.
Imat čemo sve. sve što nam treba.
Imat čemo mjesto za sebe.mjesto koje čemo zvati domom.

I know a place that we can run to.
And do those things we want to.
They wont know who we are.
Imat čemo voljenu osobu.
Ti češ imati mene.
Ja ću imati tebe.

Nači čemo neko mjesto. mjesto koje je izgubljeno.
Mjesto koje više neče biti samo.
Mjesto koje čemo ti i ja spasiti od izgubljenosti i samoče

I know a place where we can hide out.
And turn our hearts inside out.
They wont know who we are.

I na tom mjestu. izgradit čemo svoj dom.
Svoj svijet.
Svijet u kojem će sve biti kako mi želimo.
Svijet u kojem čemo mi odlučivati.
Svijet u kojem više nikad nečemo trebati patiti.

Ti i ja.
Uspjet čemo.
Nači čemo.
To jednostavno mjesto.
Koje biti će naše.

Let me take you there.
I wanna take you there

Dakle,Što da ja sad napisem ovdje.
Khm khm.we have a problem.proŠlo je vrijeme od suboTe do suboTe.
I naKa odluka od proŠle subote bila je dobra : D
PreviŠe se tu.izvrtalo.glumilo.lagalo.zbunjivalo.okrivljavalo.(Khm, neki znaju o Čem priČam, neki ne... :P, vaŠ proBBlem)
Itd itd. neČemo preeviŠe u detalje.
Ona Teta* nas podupire u tome.
Iako se čuemo samo preko mobitela dok je ona u prepunom kafiču.
Al iziđe ona i vani pa me nazove *to samo radi mene : P*
Ma biLLo je preKuLL...da ne pričam.I na Gunekovom roČkasu.I na starcu.I f MekDonalcu.
I onda.Drugi dan f MekDonalcu.Onak, dok je DorJJan kLleknul pred Celim MekDonalcom i ZaproSSil me (??!) Dal mu kuPim Čiz..heheh.Nisam :P
Šalim se...ma jeZZam =DD
I onda opPEt drugi dan z Busom i Ačikom f graDd..uFF, nahodala Se jeZam.. loL
I da.Vidla sam treČi put v svoemu Životu.Matiju z Vnice...UU jeeaHH...
I Ačika je iMmala Eepe komenTtare na njeGa... =D
A ja.onak, da se javim...konkreTTno...Bolesna sam.neidem F školu.Piššem doma posT.
NaŽdera sam se jučer treŠnja...i sad me Stomak BbbOLI.I biLL je RiGGoleT00.Aj, Aj...ipaK dns piŠemo (valjD) Nemački :D
...SAM mie ŽalL Kai nem vidDla svoUU aČiku.I žaLll mie Kike koa Je DožžLa z Mora i ond Ju još Naš deda pozabII pobraTT s auTTom...aaA brigeEE...
**i HrvaCka je pobBBjedila AustriUU...I to su te vVjesti...Je, da ima još jedNNA..ProšeLL je roditeljski..Ma okEEe je biLLo..malo Mom Derala se..Al maLL...aL to menI Kroz jedno uHho nutra, Drugo Vvan..*
I toe to...jep...kreČčemom daLlje..s posTTom...aaid...*

X Krvava nevjesta x
Hladni beton grlio je moju bijelu haljinu. Suho lišće poigravalo se s bijelim buketom cvijeća kojeg držah u rukama. A moj bijeli sjajni veo lepršao je zajedno sa svim lažima koje sam slušala i slušala, kojima sam vjerovala i vjerovala… Nevidljiva krila moje, sada izopačene duše postajala su siva i gruba.
Vidjela sam demone kako se raspinju uza grane te stare, krvave lipe. Trčali su zajedno uz vjetar, plesali s njime i glasno se smijali. Sjedila sam na hladnoj stepenici i gledala ta dva demona kako guše vjetar i postaju stopljeni s njime. Ispod te lipe, u krikovima smijeha, uživao je on. Ležao je nepomično, kao i njegov mač koji se ponosno pružao pored njega. Te njegove divne oči bile su zatvorene, a usta su bila složena u oštru crtu niz koju se spuštala jedna tanka crvena vrpca krvi. A ona crna duga kosa bila je savršeno stopljena uz njegovo mrtvo bijelo lice.
Dopustila sam… O da… Dopustila sam da ga odnesu, da ga ubiju njegovim vlastitim mačem, da mu dušu iskopaju svojim prljavim rukama. Bilo mi je svejedno, ovoga puta je. Ruke su mu se raspele uz krvavo suho lišće, kao uza tamne klinove, a ja sam samo sjedila i bez treptaja u oku, promatrala sam… Ustala sam se kao svijeća i plaho silazila dolje, stepenicu, po stepenicu… sve dok nisam sišla u tamu. Stala sam pored njegovog mrtvog tijela i položila sam bijeli buket svijeća na njegova snažna prsa. Okrenula sam se i krenula dalje, tražeći neku iskrenu nadu koja će možda izliječiti moju dušu i izbijeliti moja krila…

Onog dana kad prestanem maštati(kad se probudim bez snova)kad prestanem biti dijete znat ću da me više nema..*

Lijepo je znati da postojiŠ.Ti si djeČak iz mog sna*
I*ve learned that goodbyes will always hurt.
pictures never replace having been there.
memories good or bad.
will bring tears.
and words can never
replace those feelings.
Otkucaji srca odzvanjaju mi u ušima
Pokušavam ih nadglasati glazbom.
Samo postaju još glasniji.
Odvratan osjećaj bespomoćnosti.
Srce mi je u grlu.
Kao da će svaki čas prsnuti u milijune komadića
a ja ću se srušiti grcajući u vlastitoj krvi...
Loše je.
Opet.
Onako kako je nekad znalo biti.
Samo se želim sklupčati i nikad više ne ustati.
Mrak.
Tama prostorije me guta i silom gura u svoj najmračniji kutak.
Nekad sam voljela tamu.
Sada mi je najgori neprijatelj.
Ove ruke više nisu moje.
Ovo lice više nije moje.
Ti više nisi moj.
Nikada i nisi bio.
..you are not alone, no matter what
they told you, you are not alone....
i will be right beside you forevermore...
forever yours...

Volim se ljuljat...to je tako čarobno...i daleko...kad sjednem na ljuljačku, onako staru, zaboravljanu od sviju...nitko ju ne vidi, primjeti ju tek pokoje dijete...ali bježi od nje...jer je prestrašna, previsoka...sjedim na njoj...misli mne prate, ponovno, stalno...neprestano...razmišljam o svijetu...Gdje je moja ljubav? jel sad misli na mene...pa nam se misli zajedno susretnu u onom savršenom svijetu, kojeg oblaci čine samo za nas...spaja nas bjelina...sunce sja samo za moje oči...a obasjava njegove...i to je tako lijepo...Letim visinama, nebo prati moje trzaje, srce mi jače kuca, glasno dišem....vrištim...opuštam se... drhtim od uzbuđenja...slobodna sam...idem s tobom dalje...i nema ničega da mi zapriječi put do beskraja...i onda stanem...ljuljačka se opet smiruje... žmirim...gdje mi je srodna duša? znam čeka mi trčkaram na nekom polju veselo, u mislima mi šetaš,pred očima mi tvoja slika i tvoj osmijeh što uvijek izmami moj. neki osjećaj se javlja i poželim vrištati dugo, dugo...i neznam što mi je...energija sreće pršti iz mene i ne mogu ju zaustaviti....postavljam si pitanje, što je to? onda shvatim....volim te...
This is love....
Padam lagano na livadu prepunu cvijeća gdje me čekaju tvoje ruke...ležim...
Gledam savršeno istkane oblake koji pišu tvoje ime, brzo prolaze i nailaze novi, igraju se i ponovno ispisuju tvoje ime...hm....obožavam proljeće... sve se budi...uživam...apsolutno sretna...sretna jer imam tebe...jer si ti moje proljeće, moja boja, moja nota, moj zvuk, moj šum, moje srce, moja duša, moja tipka, moj oblak, moje nebo i moja ljubav...samo za tebe...e...tamo....
Moja ljuljačka se opet pokreće.....
Pa gledam u travu.... tako je zelena....nježno gazim po njoj da ne povrijedim te male travke koje uveseljavaju moju dušu....
mislim na bezgraničnost...tako lijepa... krasi moje misli...i napokon ostajem bez riječi.... vjerujem da mnoga bića imaju svoj poseban svijet gdje mogu vrištati da ih nitko ne čuje... da ih nitko ne pita.....to je samo glasna tišina... i to pomaže....ja ću opet.....nakon cijelog dana svu svoju snagu dati samo njemu.... jer me on snaži...daje mi svoj osmijeh stvarajući tako moj... nitko ne razumije tu sangu koju taj osjećaj posjeduje... kad imaš nešto, tako dobro, tako ugodno i toplo....sigurno...
primi me....spasi još jednom...imam tebe....imam svu sreću ovog svijeta...
imam tvoj osmijeh....imam sve....ja volim, posjedujem...ljubav sreću i nadanje....dodire osmijehe poljupce i zagrljaje....tvoje i moje...
Tupost tvog pogleda reže me nepostojećom oštricom od ljubičastog papira...

Moji najljepši snovi u trenu postaju moje najgore noćne more. Tek tako. Dovoljan je jedan tren, da se ugase svijetla, da nestanu svi znatiželjni i nepozvani. Noćima ne mogu spavati. Strah. Panika. Panični drhtaji prolaze mi tijelom. Trudim se. Pokušavam se smiriti. Pokušavam se sakriti od same sebe. Pokušaj neuspio.
U strahu zatvaram oči. Ne želim te i noćas sanjati. Sve je češća jedna noćna mora. San u kojem ti umireš dok ja stojim kraj tebe. Jezivo.
Slika tvoga lica u mojoj glavi. Opet. I ove noći. U meni odzvanja tvoj smijeh. Po meni struji tvoj glas. Zamišljam kako moji prsti polako plove po tvome licu i svuda po tvome tijelu. Osjećam tvoji meku, bijelu kožu na svojoj. Njezin miris me opija. Odupirem se. Odustajem. Otvaram oči, jer još uvijek ne spavam. Samo me mrak okružuje. Nema te. Znam gdje si, negdje daleko. Ti nisi moj. Samo tvoje laži su tu. Kruže po sobi. Vrište u mojoj glavi.
Počinjem plakati. Jadno. Neznam što želim suzama postići?? Nadam se da će te moje suze vratiti. A možda su moje suze lijek?? Glupi pokušaj da se priberem. Da nestaneš iz mog srca. Da te zamrzim. Stvarno glup pokušaj…

Sunce sija,ja s osmjehom na licu i slušalicama na ušima više poskakujem nego hodam.Nebo je plavo i uzraku je miris proljeća...
Tako poznat miris.
Stanem i pogledam oko sebe.Ne bi trebalo bit tako čudno.Ne bi,ali je.
Stojim u parkiću u kojem sam ostavila djetinjstvo.Stojim,da.Ne hodam više.I odjednom nisam jedina koja žuri izvalit se na neku livadu ispod drva i pit Koka koLu(hm, zaš baš kola kolLU?)
Nekako mi se čini da imam kikice i da čekam red za ljuljačku.I ljuta sam na curicu koja mi ne želi prepustit red.I nekako sam suviše mala.
Sadašnja ja i ona mala ja kao da se gledaju.Mislim da sam se čak i posramila ispred male mene...Ja koja sam kao odrasla sa svim svojim problemima,rutinama i pameću.I baš želim sjesT na tu ljuljačku.

Znam da kasnim i da moram rješit tu svoju naviku.Al kad je tako dobro.Moj parkić,moja ljuljaČka...I smijem se sama sa sobom.I ljuljam...Ka da je bilo tako davno.Ka da mi je taj dio života bia prekriven sadašnjošću i nisam se obazirala na neki daleki glas.
...Dođi,igraj se...
Zaboravi na sve.Uživaj u suncu.Uživaj u mladosti i smjehu.Uživaj...Forever young.Šta to znači?

*Kad Čemo mi DVJE opet sjesti na Ljuljačku?Da, Baš onu Tam kRaJ vrtiČa.SjeČaš se te LjuljaČke?Kad smo skORo svakI dan dolaZzile taM.na igralište.Kad mso trenirale nogaČ.HeHe.Kad smo se svađale Čija maMa ima težŽi posO..Sječaš se tih uspomena?Svaka stvar naZ u škoLi podsjeTi na neKaj kaj se daVno dogodiLLo...Želim se vratiTt.U onE Dane.Kad si me joŠ raumijelaA.Kaj se Z nama dogaĐa??PriZnaj, viŠe nismo isTe.U čemu je proBlem?u Kome?U meni?Tebi?Ma u teBi niE..Ti si presavRšena (baR za mene)...i niE u tebi problem...i NiedaN dan neMrem beZ tebe..niT OtiČ kuČi z Škole..a da te ne ZgrLim...nit da ti Velim da te VolLim.. =D...eVv opeT ponavLjam:Volim Te!!!Da mie znaT kai sad radiŠ f šKoli beZ mene..Sigurno tiE eePo...s Zimonom :D...hehe..nit sutra me nema... =(...nečemo se videT...*

Kraj?Več?
Da..neda mi se više ništ pisaTT...nemam o čemu..Svi me ostaVlajju??...hh...
Imam MekDonalc...i Starac.I onai navEČi breG.I DoriJJana s koJim se spUštam...Da, Da...
Pozz...pusaČČ...
Baj d vej:Ak pozna neko Dinu Jelusića..neK se jaVi..Lik je preKuLL..

09.06.2008. u 12:05

| kOmenTARI (195) | prinT | PeRmaLink |

Pusti suzu...al ne placi...

Našla sam se u nekom praznom prostoru. Bilo je hladno. Nepoznato i daleko. Tišina. Plakala je umjesto mene. Bila je tu i pružala mi ruku. Šaptala sam joj tvoje ime. Vjerojatno i ne znaš da izbjegavam izgovarati ga na glas?? Tako je lakše. Ili nije. Ali je potreba da stvorim novu naviku. Naviku da sam hladna kao led. Zurim u maglovito sjećanje. Ono je ipak samo moje. Uspomene me vuku za kosu. Ošišala sam ju i sada se pravim da sam se promijenila i da me više ne boli pogled na tvoje lijepo lice. Ljubav?? Ili nešto tome slično. Prolaze mi mjeseci što mi ubijaju nadu. Gubi se vjera u to da me trebaš. Tebi nijedna nije dovoljna.
Maska na mom licu najviše sjaji u tvojoj blizini. Ti si me naučio pravila ove igre, a ja ju igram iako mi se ona i ne sviđa. Igram ju samo zato jer ti želim dokazati da sam u pravu, a ti se slobodno nasmij na to i opet po dobrom starom običaju okreni glavu. Neće me to boljeti, čak me neće niti razočarati. Samo ću zatvoriti oči na tren i praviti se da je sve ovo samo ružan san, a nakon toga izbjegavat ću tvoj pogled. Ne želim da više nikad vidiš suze u mojim očima. Nisi ih zaslužio.
Igram se sjajnim suncem na rubu neba dok polako, bezvoljno hodam. Zaobilazim tvoju ulicu. Radije ću duljim putem. Tvrdoglava sam. Zaobilazim tvoju ulicu, ali se nadam da ćeš ti proći mojom. Smije li mi se sunce?? Vjerojatno. Smijem se i ja njemu. Pokušava ugurati proljeće u moje srce. Ne uspijeva mu, uzalud se trudi. Uzalud pokušava donijeti mi malo topline na hladnu kožu. Nastavljam hodati. Misli su mi pobjegle. Veselo trčkaraju pokraj mene prateći me u stopu. Moje misli su djeca. Slobodne su i razigrane, ali pune ozljeda, rana i velikih ljubičastih masnica. Pružam ruku da uberem tratinčicu. Trgam joj latice. Voli me… ne voli me… Bijele latice padaju na vrući asfalt. Ne, ne voli me…

I svaki moj postupak je krivi....Bilo kaj da napravim nijedobro -.-...Više ništ ne shvaćam...Ja griešim.Priznajem.A i na greskama se uci.Dajte mi još jednu priliku...Sve se da dogovoriti....Al ne, ja želim nestat..opet, nestat, još samo 2 sata do sastanka...(roditeljskog)-.-...želim da sve dobro završi, da prođe ovaj dan.Samo to čekam...Odbrojavam sate..minute...sekunde x stotonke nemogu xD x

Ma nek prođe več jednom!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Urezana je u moje sjecanje.Kad sam prwi put widjela.
Pogled leden.Nemoguce.Pomislila sam.Newjerojatno.ma ne dogadja se.samo sanjam.ma znam da sanjam.cekam da se probudim.tisina ubija.reze zrak.kazi da je san.ma obecali smo jednom.zato kazi da je san.oke.zelis da powjerujem.trudim se wjerowati.glumim da wjerujem.ali kazi da je san.nije san?
Onako kako ti se usne pomaknu kada se razwlace u osmijeh.Onako kao kad widis najdrazu frendicu da place od srece.Onako kad stojis pored nje i znas da su joj se ostwarili snowi.i znas da neces dopustitit da ih joj itko srusi.Onaj zagrljaj.Ona dubina u ocima.Onaj sjaj.Kako smo samo jednom znale.
Neodređena sam danas.*
I opet otici.Samo se maknuti.Te snowe uspijem ostwariti.Sjedeci pored osobe koja ti znaci najwise u ziwotu.A widis ju tako rijetko.S druge strane saznati da se neciji snowi ruse.Pozelis preuzeti swu bol.N ne ide.Nije zasluzeno.

Sretna si???

*Ajde powjeruj.Molim te.znas koliko meni treba za srecu.*

Prijatelj je poput anđela,kada naša krila zaborave letjeti oni nas uzdignu…
Bila je tako kristalno cista.Bila je tako bistra.Bila je tako mala i njezna.Bila je ocarawajuca.Bolila je.Bila je tako krhka.Tako sjajna.Bila je tako neodređene boje.Pomjesane sa swim bojama.U njoj se widjelo swe.Swi osjecaji.I swa wremena.bila je pala.i wise se nikad nije mogla wratiti na stari polozaj.na ono staro mjesto.Gdje je swe pocelo.Crpila je nadu iz izwora koji je dawno presusio.Suza.Kap kise.
Kada mi jutro swane.Bez nade i bez ljubawi.I kad mi hladni wjetrowi slede twoje ime na usnama.Past ce zwijezda moja.U bezdan tamni duboki.I stat ce wrijeme u ocima mojim.Ko wlak kad staje zadnji put....

Želim otputowati negdje daleko.Otici zauwijek.Otici nakratko.Ostawiti swe uspomene.Ipak.Ostat ce jedna neostwarena zelja.Kao i uwijek..*

I*ve learned that goodbyes will always hurt.
pictures never replace having been there.
memories good or bad.
will bring tears.
and words can never
replace those feelings.

Swe.Bas swe prolazi.Kao morski wal.Al u meni ostaje.Onaj prijateljski zagrljaj..*
Heyy.ljepotice.Moje prijateljice.
Gdje su nasi snowi ostali?
MMa zagrli me sad.tu je kraj naseg sna.
I jednom.bice swe kao nekad.
Jedne uz druge.jedne rijeci utjehe.
Tako male.a tako nam puno znace.
I onako proweden dan.
I nase stare gluposti.i da.
Bit cemo casne.prediwno.jedwa cekam.
To mi je oduwijek bio san.sprdam se.jao.
A tako mi je drago.zbog neceg.i nekog.jel.
To je tako lijepo&pohwalno.
Ponuda je na stolu.haha.samo ce jedno odluciti.
Nadam se prawi izbor.
I joj da.lijepo je.opet ima smisla.
Ma opet je netko tu.znam.
A njima.mojim curama.hwala.
Što su uwijek tu.i dopuste da im pokwarim dan.hh.
Što uwijek gledaju pozitiwnu stranu swega.
Što uwijek znaju sto mislim i zelim.
Što bi ucinile swe da to zajedno ostwarimo.
& sto je wec dugo tako.
I hwala nekom.tko me nasmije swaki dan.
I hwala sto je opet onako kako zelim.a nitko ne zna.
Hočemo wratit sve one dane?Bezbrižnog djetinstva?
Ono kad smo sve svađale cija mama ima teži posao?
Ja bi se vratila...opet...i niakd enbi htiela odrasti...
Iskreno, priznajem, nedostaju mi ta vremena provedena s tobom.
WooLLim te!!!CmokKKk
Ti si moja mama (sry mom) i opeet moja best frendica...Emo xD
Daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi! To nezna nitko, samo ti! Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dođi, iz plave boce se pojavi, bar jednu želju ispuni i dodaj svetu malo boje, čudo moje...

X woLLim was sweee..swwe..Martina, tebe najvišeeee.Ovo je post više/manje samo za tebe...Nema slikica od mene u postu (odnosi se na Ifanu), sry al jbg, nie mi se daLLo slikatT...WWolim teBBe heLLo kiTTy (MartinaAA xD) X
Kockice života se slažu,
ali ne onako kako mi to želimo...
Suza.
Samo još jedna u moru njih...
Kraj?
Spuštaju zastore, mi se i dalje mrzimo.
Nismo li trebali prestati kad ugase reflektore?
Just lookin' for shelter
From cold and pain
Someone to cover
Safe from the rain...

* Stvarno smo loše glumili...na samom kraju predstave lažiramo happy end...*

03.06.2008. u 14:03

| kOmenTARI (78) | prinT | PeRmaLink |

Nije sve tako sivo...nekaj je i plavo, zeleno, crveno...

xxx Vratila sam se.Napokon.Nekima drago.Nekima ne. xxx

Ulomak iz "Znate već čega".
«Ovako prekrasan svijet je najbolje gledati iz daljine oblaka i utopiti se u beskonačnosti njegove ljepote. Približim mu li se, osjetiti ću tebe, tvoju blizinu. Tvoj me zagrljaj obavija poput smrtnog stiska anakonde. Onako polumrtva jedva razaznajem obrise tvoga lica.. Tada kao grom iz vedra neba napokon shvatim da mi je stalo. Kao narkoman kad uzme prekomjernu dozu od velike želje, postajem ovisnik tobom. Znam da sam sanjar i ne pokazujem svoje osjećaje tako da će oni ostati samo mrtvo slovo na papiru.
Želim biti iskrena, ovo će zvučati kao veliki udar, ali priznat ću ti dio. Želim te. Leći pored tebe na pješčanoj plaži uz more, uz nebo puno zvjezdica koje će se ocrtavati u tvojim lijepim očima, zagrliti te i ne pustiti iz naručja. Želim samo tebe jer me razumiješ, znaš sve moje želje i misli unaprijed. Brineš se o meni, nasmijavaš me, ubijaš me pogledom. Želim disati za tebe. Želim dijeliti s tobom sve što imam. Želim biti s tobom u najljepšim i najtežim trenutcima. Želim umrijeti sa osmijehom na licu znajući da me voliš i da sam život živjela s tobom. Znam da me želiš i trebaš. Znam da sam pogriješila i oprosti mi. Sve što ti mogu reći jest da budeš uporan na ovom trnovitom putu do mog srca, jer napokon sam shvatila tko za mene svijetli na tom tmurnom i plačnom nebu. Samo ti.»
Ulica je pusta. Više se ne poznam, čak niti gledajući vlastiti odraz u izlozima. Izgubila sam se među ljudima. Samo hodam. Korak po korak. Prati me sjena, kao tužna vrba se naslanja na moje rame. Vrijeme prolazi i čini mi se da stojim na mjestu. Samo stojim i promatram. Upijam trenutke. Svejedno mi je jer vrijeme ne postoji, samo imitacija i iluzija. Prestane i kiša, ali se opet osjećam kao kišni čovjek iako u meni tinja zračak nade. Sunce i povratni osmijeh prema nebu.

Ponekad su mi potrebni neki drugi ljudi da me nadopune da shvatim svoje osjećaje i misli koje zapišem. Ponekad niti ja ne shvaćam. Uvijek se nešto izvuče iz kontesta i na kraju zapravo i shvatim.Potrebna si mi ti, Martina, ne ponekad, nego uvijek.Jer me ti uvijek nadopuniš...al sad.. imam filing da te gubim...da polako al sigurno gubim svoju frendicu.Naj frendicu.Ne Martina, nije to ljubomora..nije.Onak samo za znas...Volim te!!!Jakojakojakojakojakojako, najvise!!!Mogu to sa sigurnošću reć.Još jedanput sry za sve kaj sam napravila.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry.Sry*za sve*...v.t.
Nebi tu sam htiela mudrovat i filozofirat.Dokazivat ti da te volim...al ja mislim da ti je dovoljna jedna riječ... >Volim Te<

Sreća...
Nešto neopisivo riječima. nešto predivno.
Nešto što svi želimo...
Ja?... hehe.
U zadnje vrijeme sam sretna...
just. living in the moment

Ne razmišljam o tome što bi moglo biti.
Što bi bilo da sam nešto napravila..
Samo razmišljam o onom trenutku u kojem se nalazim.
I nadam se da će trenutak trajat vječno.

Sretna sam...
Nemogu ni zamisliti koliko bih bila sretna da si tu. sa mnom.
Da mi daješ sebe.
Da mi daješ svoje poljupce.
Svoje zagrljaje.
Da me zagrliš. i nikada ne pustiš.
Da me nedaš nikome.
Da me držiš za ruku.
Da se nemogu odvojit od tebe.
Da smo stalno zajedno.

Da samo zagrliš me..
Da tako stojimo..
I da taj trenutak bude samo za nas dvoje..
Nikoga više.

Love u.

Kao i uvijek pokušavajući popuniti praznine. Zalijepiti nove šavove. Velika prazna kutija uspomena stoji u kutu sobe. Nitko ju više ne želi. Pokušavajući nadopuniti srce ulijevanjem crvene boje. Zagrijavam se. Udišući zagušljivi zrak. Omamljena. Nekakav čudan osjećaj. Opet. Smijem se. Pokušavam zadržati zrak. Preplavljena osjećajem. Rumenim se. Steže me osjećaj poput trake. Više. Jače. Popunjeno srce. Zakrpano. Kratko vrijeme. Duge uspomene.

"Don`t try to fix me, I am not broken."

Tražeći zavodljive oči u masi drugih ljudi. Tu su ispred mene, mjesec se osvjetljava u njima. Veliki osmijeh od uha do uha. Sad ti. Nacrtaj si osmijeh barem da djeluje dovoljno realno. Neka je lažan. Glumi. Gledaju te te oči tolikom ljepotom i traže sreću u tebi. Pronalaze ju samo površinski a onu dubinu, sivu boju ne. Taj sjaj prelazi na mene, osjećam se oslobođenom, ali ne dopuštam si sreću, previše razočaranja. Prihvati ju. Okružena toplinom zaplešem, ruke slobodne vinule se visoko u zrak, porculanska lutka, savršenstvo, iluzija polako nestaje. Bojim se opet ostati sama. Trebam zagrljaj. Toplinu. Ostani na toj razini, pusti suze neka te ponesu u novu realnost. Tugu ostavi za nekog drugog. Poleti na krilima oblaka i postaješ anđeo. Napokon.

Sama na prostoru između sna i jave, halucinacija i shizofrenije. Polako u svojim radoznalim mislima mogu i poletjeti na ovim laganim krilima vjetra koji me njiše. Osjećam se tako božanstveno. Kao da sam u vakuumu bez ikakvih čestica oko sebe, ne mogu disati, ali držim se čvrsto za dno i ne puštam, jer, gdje ću otići? Briga me... Napustit ću cijeli svijet u neku svoju novu svijest...

Ali zašto me povlačiš za ruku?

Još sam tu, zar ne?
...Sama?
Hvatam svoju vrckastu sjenu koja mi bježi iz ruku. Smješka mi se i nosi neko cvijeće u ruci. Postajem mrzovoljna kao i uvijek. Ona kao veliki optimist, ja okorjeli pesimist. Kombinacija dviju suprotnosti, prava eksplozija emocija.
Čujem neko pucketanje, tlo se otvara pod mojim nogama i kao kroz raspuknuto ogledalo izlaze tratinčice. Obavijaju mi skoro uvenulo tijelo. Uzdižem se pod oblake. Sjena mi daje svoje cvijeće. Spajamo se u jednu osobu pod suncem. Dolaze veći oblaci, počinje kiša, no ja se smješkam i plešem po lokvama natopljenim ostatcima suza. Zvonce sjena prekida svoj tužni zov i rađa se nova osoba.
Možda je tako bilo i prije, ovo je moje danas. Danas trčim ja sa tratinčicama u omotu od kariranog papira.
"Mašta je ponekad važnija od znanja."

X Javljam se onak..Konkretno x...Samo da vas pozsravim...i da vidite da sam živa.Još uvijek.
Mada i se bas ne živi.Nekak je sve...x ČudnO x...hhm.Neki ljudi me ostavljaju.Neki me vise ne primjećuju.Mislim nemre to vise tak.I bas smo se danas ja i x GuneK x razgovarali....o smrti.Tocnije.Samoubojstvu.Još prije par tjedana sam pomisljala na to.Al nie to tak lako.
Mislim lako je popit tablete.Al onak izrezat se.Objesit.Bacit s balkona...il bilo kaj drugo nije lako -.-
Onak, nemojte si mislit da sam luda, ne normalna, al dok si v depri, bedu..neznas kaj bus s sobom.Znam da mi bude za par tjedana dobro, da se budem smijala svemu tome, al odlučila sma se povuć na neko vrijeme...
*Hodam ulicom. Koja je prepuna ljudi.
Ali ja ih ne primječujem. Kao da sam sama u ulici.
Samo ja. Odlazim. Hodam što dalje od tebe.
Što dalje od osjećaja. Što dalje od povreda.
Da se opet ne dogodi to. Da opet ne plačem. Zbog tebe.
Zbog tebe koji si mi učinio nešto. Nenamjerno.
Oboje smo krivi. Mislim.

I zbog toga.Odlazim.
Od onoga što osjećam prema tebi.
Više nisam ni sigurna što je to zapravo. Ti osjećaji.
Da li je to ljubav?
Ili samo sreča zbog tebe. Zato jer si pronašao svoju sreču u životu.
Uvijek si mislio da ti je suđeno da budeš nesretan i tužan.
A sada. Sretniji si nego ikad. Bez mene. Nisam ti potrebna.
I nemogu podnjeti to. Da više nisam ti potrebna.
Zbog toga ću otići.
Izbrisati te iz svoga života. Tvoju sliku.Riječi.
Neče biti lako. Znam.
Ali moram to učiniti.Jer, previše je suza proliveno zbog tebe.
Morat ću se okrenuti od tebe.I polaganim korakom se udaljiti.
Udaljiti se i ne okrenuti se. Ne žaliti zbog svoje odluke.

I must be strong and stay an unbeliever.

Mislim, doslovno...Sve mi se gadi.SVE!!Osim par osoba.I mogu ih imenovat.Martina, Gunek, Kika....Matija, Ivana, Mateja Ž....i Ana-Marija...-i sad sam tek skuzila kak Ana moze bit dobra-dakle, svi osim njih mi se gade...svi su mi počeli ić na živce!!!!!!!!!Svi!!!
Ma aid Okee...Ima jos dost dobrih osoba na koje mogu računat, ovi s bloga, Dajčika, Petra... al onak, ovi tu gore su najvažniji...Ponajviše Martina!!!
Aid toe to.Glup post, jedan od mnogih glupih....Pa javim se...Kad budem mogla.Dakle, povlaćim se, al ne i s bloga...Buite mi dobri..Ljubim vas Sveee...CmoKKKk...

28.05.2008. u 16:21

| kOmenTARI (150) | prinT | PeRmaLink |

Koliko košta to da sjedenm za komp i svojim dragim čitateljima poručim par riječi?

* * *Fata me nadasve nostalgija...aHH***
Osmijeh na licu. Onaj najljepši. Najiskreniji. Iz dna duše i svakog atoma tijela. Sreća koja se osjećala kilometrima od nje, nešto što je ispunjavalo prostoriju i mamilo poglede izazivajući misli-pogledaj ju kako je sretna..da barem ja to mogu.
Starke na nogama,popucale i istrošene,bile su dijelom najljepših i najvažnijih sjećanja,vjerne pratiteljice,pa je i sada trčala u njima po pješčanoj ulici ukrasti još samo jedan poljubac. Ljudi su ju čudno gledali dok je sva uspuhana,rumenih obraza,ali vidljivo sretna padala u naručje dečka,sreće jednake njenoj. Okreće se i odlazi,malo manjeg osmijeha,ali on je još tu jer zna da ima,da voli,da živi.
Sjedi uz prozor,promatra ulicu,kako je samo savršeno tiha,bez ijednog suvišnog pogleda koji bi vidio slabost,tugu i sve ostalo što se nije smjelo vidjeti. I još je čula škripu pijeska pod nogama kada je krala onaj poljubac,još je točno znala njegov miris i prepoznala bi ga među tisućama drugih. Posljednji pogled, tužan,kao da je slutio događaje koji su uslijedili nedugo nakon njega. I onaj grozni osjećaj koji se nažalost pokazao točnim.
I sada.. nema ga. Na mjestima gdje se još čuje njezin smijeh on sada nasmijava nekog drugog. Škripa pjeska i njegov glas postaje samo slabašna jeka koje se očajnički pokušava sjetiti.
A opet,tako je se dobro sjeća. Svakog detalja. Sve i jedne noći i svakog volim te. Svih onih sitnica koje je on davno spremio u prošlost,postajući sve ono što su mrzili i mrzeći sve ono što su voljeli. Izdaja.
Ovo je priča o velikoj ljubavi. Ovo je priča o meni.
There's a part of me that's trying to bring back your love again

Bitno da si ti meni sretna, ako treba, kupit ću ti još jedne orbitbombone.

Hope that I can make you love me once again But I can't forget you .

Trebala sam biti ona cura koja če biti sva u rozom, od glave do pete. Ona kojoj če uzor možda biti Britney ili sestre Olisen.
Trebala je biti ona koja če slušat boy bendove i koja če znat sve riječi pjesama o ljubavi.
Ona koja če zauvijek ostati mala i nasmijana djevojčica sa rozim noktima.
A šta je ona postala?
Postala je cura, sa crnom odječom martama.starkama i crnim noktima.
Roditelji nisu prezadovoljni,ali ona tjera svoje.Plače dok sluša Kurtowwe pjesme,jer kako kaže, njegov glas je presavršen.
Nije joj jasno da je to zaluđenost. Nije svijesna da če je proč to i nije svijesna da je umro. Ne želi to znati i odbija o tome misliti. Lakše joj je da bude sama u sobi i sama razmislja o tome kako je predobro biti rockerica. A zapravo nije to.
Je li ona stvarno jedna od onih cura-u-crnom?
Nije. Nije, može reč da zna sve pjesme od nirvane, da zna puno o kurtu?
Zbog tog je teška rockerica?
Dok je ljudi pitaju što sluša, što če reč? Nirvanu? Kako močno.
Nezna ništa o tome a zaprao želi biti takvo nešto, ali nije to za nju. Ili nezna još za to!

Previše ti je stalo. Vidim to. Čujem. Imaš tako iskren osmjeh.
Svaki je poklonjen meni. Ima toliko onoga nečega u njemu.
Zračiš. Svoje sunce prenosiš na mene.
Svakim dodirom. Svakim pogledom. Svakom riječi.
Al nikako ne mogu da i tvoje postane moje.
Nije da ne želim. Nije da ti ne želiš.
Jednostavno. Komplicirano je. Nije. Al je.
Ne mogu.
Ne zbog tebe. Ne zbog mene. Zbog nas.
Ili...? Ne znam.

Zbunjujem te. Znam. Nije mi to u cilju. Sori.

*I sad sam krenula pogleat dal na jednom super bloKku ima post...kad ono**....BloKk je izbrisan...A bil je to taKk zakon bloKK...ahh*

''These words come flowing out my chest
so let me know if I'm making sense ''

Svaki truli pogled pripada samo meni.
Zakaj to tvoje staklo nitko ne može razbiti?
Zakaj si uvijek okrenut prema meni, a onda biježiš.
Obožavam kad nam se pogledi sretnu. Kad te vidim. Kad gledaš.
Snove mi nitko ne može uzeti. Moji su. Želim ih. I imam.
Samo ih ja razumijem. Gradim. I živim.
Želim ih imati. Šta mi drugo preostaje.
Danas te želim. Često mi se ponavlja taj danas. Gotovo uvijek.
Ne želim da se ponavlja.
Odustala sam. Opet.
Lebdim. Padam.
Nećes me uhvatiti. Znam. Ne želiš. Razumijem te.
Malo sam umorna, znate? Nisam malo. Puno sam.

Htjela sam te odvesti tamo gdje suza nema.
Gdje nema riječi. Tamog gdje je sve šareno.
Crveno, žuto, zeleno...
Tamo gdje je sve savršeno.
Htjela sam ti pokazati taj svijet. Svoj svijet.
Htjela sam da se smijemo. Da se gledamo.
Htjela sam....
Divno je? Jelda?
Ma bojala bi se imati te.
Znam da bi.
Znam da će se Zemlja vrtiti i bez mene.
To je dobro. Neće stati. Znaći da nećete ni vi. Ni nemojte.
Mijenjamo uloge? Ajde. Može.
Neda mi se više bit ova uloga. Dosadna je.
Nije zanimljiva. Nisam to ja. Ne želim biti.
*Puca svaki komadić koji je već puknuo. Više puta.
Puca svaka rije koja je već nestala. Koja je izbrisana.
Otvorit ću maleni ormarić i svaku tvoju riječ stavit ću unutra.
Nikada ga neću napuniti, jer ih je pre malo.
Ne želim razbiti tišinu. Previše puta sam to činila.
Neka ostane. Ionako je uvijek tu. Uvijek ju slušam. Uvijek razgovaram sa njom.
Onda kada trebam riječ, ona je uvijek tu. Ona uvijek ima nešto za reći...*

Prelazim preko tebe, preskačem. Idem dalje.
Nisam se ni okrenula, a već se stvorio ON.

Hm. Sviđa mi se to. Sve više i više.
Nije da se žalim... Ni ne planiram.
Uzet ću te.
Odlučila sam. Probat ću.
Šta mogu izgubiti? Ništa.
Mogu samo dobiti. I dobit ću.
Jer želim to. Hoću. Imat ću. Jer i ti to želiš.
Vjerojatno i više od mene. Ali potrudit ću se da sa vremenom sve postane jasnije.
Da postane jače. Da te nikada ne poželim pustiti. Jer znam da ti mene nećeš.
Previše razmišljam. O tebi. Uf. Previše.
Ma nikad nije previše.
Al sjećam se kad sam te prvi put vidjela.
Bio si tako ne stvaran. Više nisi. :D
Bolesno je to koliko vjerujem u to.
U sutra. U danas. U jučer.
Ali vjerujem. I ne brine me.
Pobjeda, ili poraz, nije važno...
Završit će sa smiješkom. : ))))
To nije vjera, to je želja. Koja će se ostvariti.
Ajmo se malo potruditi. Možemo mi to.
Ja budem. Malo.
Htjela bi da napravimo nešto ne moguće. Dočekat to.
Do kraja. Biti. Savršeni.
Hmmm. Brijem da biježim. Al ne tu. Bježim samo u mislima.
Stvarnost je ovaj put jača.
Samo još želim da mi pokažeš tu stvarnost. Da ju ostvariš.
Sve će bit dobro. Znam. Mora.
Za tebe. *M. T.*
*Happy Mala Zaljubljena Vesela Petra ide dalje...
I bolje joj je*
Sunce, i dalje si mi ti najdraže, ne brini!!
Ljubim vas sve!!!
Pozz!!!!

JeL to dosTT?ahaaa :DD
I više nego dosTT...PaPa!!!

20.05.2008. u 13:58

| kOmenTARI (130) | prinT | PeRmaLink |

Netko me prati dok lutam gradom.Prelazi cestu isto kao i ja.Netko me voli.Netko je stranac isto kao i ja.

Oiii!!Pa evo da zapoČČnem poŠŠtom :DD
U proteklih par dana dogodilo se puno toGGa.Jako puno.I sad neznam odakle da počnem.Ma neču poČČet nekim redosljedom...počet ču taKK kak mi misli izlaze iz glave.Pa prijeđu na moniTTor*OOOh yeeea*
* * *
Tek kad ti dođe do glave,kad oni živčani impulsi dovedu tu sliku do glavnog centra..onda shvatiš..primijetiš sliku koja je nastala u glavi davno.Sjetiš je se..i ako se ne sjetiš točno svega..osječaš nešto drugo..a to se ne zaboravlja.Tuga ti prevlada srcem, baš kao i tog dana.Jedini vanjski znak da boli nakon toliko godina je možda tek koja suza koju pustiš negdje u tajnosti.Sjediš negdje u kutu svoje sobe i jasno ti je da ti je život več toliko godina manji za jednu osobu.I kad se vratiš u realnost i zatupiš na sekundu svoju bol pitaš se kako je moguče da je več toliko prošlo?Gdje sam bila svih tih godina?Što sam radila?Zašto sam uspjela zaboraviti na bol tog dana?Izvukla sam iz ormara sve slike.Bilo je tužno gledati nas sve tako nasmiješene.Na spomeniku onda opet..Lice koje je nasmiješeno..ali i neki način tužno..dva oka koja gledaju u mene i kao da mi govore:Petra budi sretna jer imaš toliko ljudi oko sebe.Molim te,pazi na njih.Posramila sam se jer nisam češće odlazila na grob.Ali..Jednostavno ne mogu..Radije izvučem slike iz ormara..i sjećam se svega dobroga..Prebolno mi je gledati to lice na grobu..jer za mene ta osoba još živi.Žao mi je što sam to shvatila nakon dugo vremena..
Ja samo čekam svoje smrtno zvono i dan kad budem opet srela to lice koje ulijeva toliko sigurnosti i topline. Do onda ću živjeti radosno i sretno jer imam oko sebe ljude koje volim. A On će uvijek imati mjesto u mojem srcu.

My wild love went ridin
She rode all the day
She wrote to the devil
And asked him to pay
The devil was wiser
Its time to repent
He asked her to give back
The money she spent...

*Da...rezale smo se...again... :DD
Ostali su gadni ožiljci*
A ja lažem da me je mačka drapala :DD...mada to i ne izgleda kao da me je mačka draPPala...hehe*

Izgubila sam osmijeh.Negdie se sakrio.Nema mu traga...
Nije više na moem licu...Nema ga...
Nisam toliko jaka da ga pronađem.Jednostavno nemam ga volie tražit.Dobro mie tak kak sam sad.Jednostavana.Povučena.Bez osmieha.Mračna.Uvijek u kutu sama(Hmm.Ne baš uvijek).S simonom u zadnji klupi.Ne pratiomo nastavu.
Onak...ja sam izgubljena...Več je sve isplanirano za 23.5...Plitvička jezera...Ja i Simony napušene i pijane.Luka bu nabavil maricu, :DD...on uviek ima cielu zalihu, Žec isto...Drugi dan na Kikinom ročkasu u još gorem stanju. Život je pušiona.Samo se šoramo ._....i režemo.Nismo ko drugi.Koi slušaju cajke.Zločeste smo.Radimo sranja i nevolje.Biemo se.... :DD...i tak ispočetka...again...Trgamo bilježnice.Živciramo malu djecu.I profesore.Martinu :DD...Molimo učitelje (neke) za bolje ocijene.Ne učimo se, normalno...Mali vragi...Onda onak drugima daemo *žvakače* koe prije navlačimo po podu *kotrljamo*, pa onda oslinimo i damo nekome... :D
*Sami problemi s nama*
Družimo se puno s dečkima.Slušamo određenu muziku...:DD....
Kae najvažnie nismo emo...Al je emo kul....Hehhe.Režemo se.I to...Al nie to niš :)
V.T. puno Simony...hehe, kad buš došla k meni??

I ponekad je super biti klošarR>IsproBBajTe<

Sanjala sam užasan san.U zadnje vrieme sanjam užasne snove. :/
Nekud sam išla.Mislim da sam tražila neš.Ključ il tak neš.Pratila sam miesečevo svietlo.Išla sam nekim putem...Došla do neke bare.Umočila noge.Da se odmorim.Bijaše mrak.Gluha noč.Ništa se nie čulo.Tu i tamo poneki kreket žabe.Odmarala sam.Nie me bilo briga kad ču ič kuči.Nit koliko je sati...Zaspala sam.U svojim snoviam sam zaspala i u snovima sam sanjala san.Lol.Neznam kakav.Al me nešto užasno probudilo.Medvied.Isssse.Pa ja sam mislila da u ovoj šumi nema medvieda.Halo??Od kad su to u varaždinskim šumama medviedi?Ajme...Pa toe san.Htiela sam se brzo probudit.Al nisam mogla.Htiela sam se uštipnut.Il tak neš.Nemogu!!I več sam mislila dae to krai.Medvied je urlao.Približavao se.Bliže.I bliže.UUUfff.Bio je 30 cm od mene.Skoro sam se usrala od straha...Btw:Možda sam se i upiškila...Lol...
Kad ono.Medvied prestane urlati.Sjede do mene.I poliže mi ruku.Izvadi prsten.Neznam odakle.I uzme dolie masku.Masku!!!Bila sam užasnuta.Ushičena.Izgubljena.Bio je to moi* medo...hihi.Zaprosio me.Lol...
*Hočeš li se udati za mene?-glasilo je pitanje.
*Naravno!!-odgovorih začuđeno, ali brzo*
I taman kad smo se poljubili.Sam se probudila.I nasmiješila.Pa gle.Vratio mi se osmieh.On mi gae vratio.Moi medo*...ma kak ga samo volim.I znala sam ga neču treat tražit osmieh.Znama sam da če mi ga određena osoba kou volim naiiiiviše na svietu vratit.Pronaša mie osmieh.Nedostajao mie....I sad sam opet nasmiešena.Al ostala sam ista osoba.Samo s malo više smieha....Nisam izgubila svoi stav...I još uvijek ču se druži toliko s dečkima...Al ču se probat zbližit s curama.Ukoliko bude mi to uspielo.Pa ču onda probat malo manie pušit.LoL.Mada još ne pušim*hihi.Al dogovor je dogovor.Pa ču fakat probat malo manie piti...hihi.I naravno smiješit ču se ˝svima˝...Ukoliko bude mi pasalo.Nadasve ču ljubit moeg medeka* jer mie vratio osmieh...
I volim sve svoe frendice...ponajviše Simonu!!Dakako i Martinu.Pa onda najbolji sestričnu na ovom faking svieeetu!!!I onda ostale....

I zarazila sam se s piesmom od MCR-Teenagers...hiihi.I zarazila sam Kiku.I Martinu*

''These words come flowing out my chest
so let me know if I'm making sense ''Sjedila je sklupčana na drvenoj klupi u parku. Smijala se. Činila se tako sretna... Ali ja znam da nešto nije u redu, znam da ispod te tvrde ljuske leži uplašena djevojka koja samo traži svoj put.
U njenim očima vidim sve, one mi govore sve što želi sakriti svojim tako savršeno odglumljenim osmijehom.
Opet je sva u crnom. Njene riječi paraju tišinu. Njen pogled... njen pogled je tako prazan, ravnodušan... gotovo možeš vidjeti ravnu crtu u njenim očima.
''She's fading away
Away from this world
Drifting like a feather
She's not like the other girls''Opet laže. Tvrdi da je sve u redu. Odbija priznati da joj treba pomoć, da ne može sve sama. Ona se zatvara u sebe, u svoj svijet, gubi se...
Polako sve boje blijede, zvukovi postaju tiši...
Stoji tamo sama, na rubu mosta. I dovoljna je jedna riječ da padne. Da nestane zauvijek.
'' It feel likes summer
But your far away from me
When I need you here
''

Kad pogledam u ogledalo vidim ju pred sobom. Vidim sve njene strahove, sva njena očekivanja i razočaranja, sve njene želje.
I just want to be someone's Hayley, and someone to be my Josh...
* * *
I to bi bilo to...Opet maLL maNNji posTT..Al et00...
Dost za čitat.Neki ni ne napišu tolik00...i sryte kai vam nisam komala i napisala prie post.Al mie komp štekal...Dakle sad ja putujem opet sniv(F)at...budite mi dori...svi koi ste bubani mi ozdravite...Pozzdraflja vas Pepy...hihi, to mie Simony smislila nik...a ja sad iDDem PaPa!!
Puseee Simony, KikaČu, Ačiki a.k.a ČoroSkop...LoL...bEz uvrede, to te ja od milja tak zovEEm...Onda...svim mrcinama, pa Dajčiki, i Ivani koe nema...Pa pederu Jociju, TeletabiSSu koem ovuim putem po 300 put čestitam roČČkas...sa VeeLLikim faking* zakašnjenjem...Pa onim iz 8.b....Matei, Niniu, Mateušu, Čefi...i tim likima...I sad finaLLe, lol...velika i najjjslađa pusa za MeDDeka.A ja sad iDDem....u miru *bogu hvala*
Papa!! *Pepy*

14.05.2008. u 16:50

| kOmenTARI (95) | prinT | PeRmaLink |

Tišina tvog pogleda,kroz mene probija...Svaki dah sad pomalo mi upija,tajnom tvoga osmijeha...

06.05.2008. u 19:25

| kOmenTARI (242) | prinT | PeRmaLink |

AND ALL THE ROADS WE HAVE TO WALK ARE WINDING . . .AND ALL THE LIGHTS THAT LEAD US THERE ARE BLINDING . . .

Nie mi do pozdraFa.Ni do čega.
Ma da več jednaput počnem i završim s postom.

Toga dana bila sam iznimno sretna.Nadasve sretna.Ma konačno ču ga vidieti.Vratio se.Nie ga bilo( Za mene)Dugo....
Koračala sam sa *Njom*.u školu...
Otvorila mie vrata.*Ona*.kao i uvijek.
U meni zaigrala sreča....ma jednostavno bila sam neopisivo sretna.
Nisam ni mogla pomisliti kak če ovaj dan završiti.
Sve je bilo po starome.Još ga nie bilo u školi.A ni nikad prie mene ne dolazi.Čakala sam.*Koa što još sad čekam*
Več su svi otiši u razrede.
Ma evo ga...Konačno.Opet.Nakon nekoliko vremena.Korača ponosno.
Smie se.Ima onu kapu.Prekrasnu kapu.Kou obožavam.pardon*Obožavala sam*...
I tako...ma sve je bilo normalno.Samo..ja sam uživala u njegovim pogledima...
Več se ponadala..kad....meni moa draga *Ona* reče *ono*.
Kai nisam htiela čuttt... =(
Ahhh.
Nie mi više bilo ni do čega.Kao ni dan.danas.
Nakon zadnieg sata.Pošla sam kuči*Kao i obično*..Nie mi se dalo ič u onaaaj *dalekoudaaaljenidučan*.
Vukla sam se do busa.Nisam htiela da netko skuži moe zamagljene oči.I nie.Nitko.Pa čak ni *Ona*.
Ni *On*.
Suzdržavala sam se.Siela na prazno miesto.*Sama*.
On negdie preko mene.
Okrenula sam se.Prema prozoru.Nisam ga htiela gleati.Da ne primieti suze.Da ne ispadnem.*Glupača*.
*Oni* se zabavljali.
Ja biah okrenuta prema prozoru.Kao spomenoh.
Gledala sam.onu mokro.vlažnu.pokošenu travu.
Sve mi se više.i više vrtielo.postajalo mie zlo.
Htiela sam povratiti.sve one do prie sretne osiečaje.
Mislila sam.O njemu.Nisam se htiela okrenuti.I nisam.
Iz misli me trzne poznat glas.*EEEi*...hhhm, kai me ono *Ona* pitala??
Neš kao *Ideš onda danas z menom?*
Brzo odgovorih.Pukušavši se suzdržati.*Ma neznaaam*
A išla bih.Samo da nie bio on tam.
Na sliedečoj je stanici izašao.Ni bok nie rekao.Ništa.Prošao je kraj mene kao kraj turskog groblja.
Tnx Bogu dae bio petaaak....uuuf
Na kraju sam odlučila da budem išla s *Njom* na igralište...
Ali niega nie bilo tam...i sad sam tek skužila da sam ja zapravo željela dae on tam na igralištu.Da se smiemo kao nekad.Nekad davno...
Ma jednostavno želim ovo sve zaboraviti.Ne želim se više siečati onih dana kad smo znali razgovarati satima.
Kad smo ono malo vremena proveli u busu zajedno...gledajuči se u oči...
Kak je samo biilo eepo.. Moram reči da mi neostaju sva ta vremena.
Al sad je sve to prošlost.Nastavljam živieti u nadi...buuut...Ahh.prezahtjevna sam.
Nadam se da bude *Ona* znala o čemu i kome je rieč...u ovom cielom tekstu.
...
I've been living with a shadow overhead ...I've been sleeping with a cloud above my bed ...I've been lonely for so long ...Trapped in the past, I just can't seem to move on ..**

Budite tolerantni prema drugima.Ali nikad ne previše.
I nikada ne dopustite da Vas gaze.Jer zaslužujete puno više od toga. Nemojte vjerovati kad reču da im žao samo da bi se stvari na brzinu popravile, jer ponekad treba razmisliti i biti svjestan posljedica i prije nego nešto odlučiš napraviti.
Nemojte se uvijek praviti da je sve u redu kad stvari nisu niti približno takve.
Nemojte uvijek biti oni koji opraštaju. Budite jednom i oni koji traže oprost.
I . . .budite uvijek dosljedni sebi i onome što mislite da je ispravno.
*Budite kao jedna moja prijateljica : D hah. *

*Pozdrav dotičnoj osobi*

Nemrem napisat ništa smisleno.
Nemrem se natjerat da uopče promislim o čem bi pisala.
E baš bi voljela kad bi ispred svakog mog posta pisalo koliko sam ja ,prije toga , puta ušla u blog.hr da napišem nešto.
Toliko sam se tjerala da napišem taj post da mie stalno taj blog. hr bio u glavi.Ali naravno da nisam uspjela.
čak sam sada, prije nego što sam krenula pisati novi post kao svoje korisničko ime napisala blog. hr
Ehh. svasta. . .

~When I woke up, the rain was pourin' down
There were people standing all around
Something warm rollin' through my eyes
But somehow I found my baby that night
I lifted her head, she looked at me and said
"Hold me darling just a little while."
I held her close, I kissed her our last kiss
I found the love that I knew I would miss ...~

Zanima vas kak sam?
*Možda*
Pa nisam baš dobro.
Zanima vas zašto?
Neznam ni to.Imam neki veeliki koloristični upitnik iznad glave *znam da ga nevidite : D*
Počela sam se stalno sukobljavat s ljudima.
Ne zato kaj se želim svađat. Nego zato kaj mie dosta toga da trpim stalno tuđe ispade.
I da, previše toleriram. *Nekima *
I mrzim toOo.
A sad bome i previše pričam. I previše raspravljaam. : P

*Ja znam da sam jučer bila sretna. tamo.
*I znam da volim one niske ljuljačke. i *patku : D*
*I znam da sam danas namjerno jela bombone u prahu *don´t ask : D* od kojih mi se riga. I znam da sam njoj* rekla da mi kupi iste takve.
*Znam da sam se iživcirala ovih dva-tri dana ko nikad. Al sad me iskreno
booli briga.
*I znam daaa sam (bez obzira na onaj prie tekst (o *niemu* i njoj))
bila naaajsretnia osoba na svieetu kad sam vidila svoooe frendiceee...
Onak.Napokone!!!!Izljubile smo se.izgrlilee..ihih.Doma sam išla slinava =)

*Sjetim se nekada onog vremena kad sam bila mala.
ispravak *manja : B*
I provodila s njom* vrijeme.I fali mi malo.
Al opet mi je drago ovo sada : D

**A kak bii jaa sad puhala balonee.
Kažu da sam djetinjasta.**

Isprala su se skoro sva imena s ruke. Osim dva.
Najvažnija. Pa si mislite sada : D
...The dreams in which I'm dying are the best I 've ever had; I find it hard to tell you; I find hard to take; When people running circles its a very, very - mad world, mad world...

Ja hoču na dugu koja se proteže odavde do californie. i ona je sakrivena ali pojaviti če se. i tamo če me dočekati jedan jako fora kombi sa fora gumbičima i tim fora stvarima. i onda ču putovati. dok ima sunca moči če voziti kombi i kad dođem u san francisco parkirati ču se nasred pješčane plaže i gledati u THE golden gate.
i onda..
onda če se dogoditi nešto užasno!
probudit če me alarm jer ču morati u školu.

Sretna sam. A opet nekako pregažena i bezvoljna.Sanjam da je kao prije. Nije. I izgleda da više ni ne može biti.
Bezobrazna sam.*tako kažu* I nista se nemože riješiti. Možda mi i treba tako*
Onoliko koliko sam se prije trudila i mučila za sve to, toliko mi je sada i svejedno.
Je*e mi se. Iskreno.
Tvrdoglavi.Presentimentalni.Očajni.Bezvoljni.Promijenjeni *pa djeca smo još, rekla bi Ona. Mijenjamo se.* I imala bi pravo.
Grabimo priliku za sreču. A zapravo time udaljavamo se sve više jedni od drugih.
I opet nismo zadovoljni.I nismo potpuni. Bar ne svi*.
Želimo. Ne želimo. Kritiziramo, osuđujemo i predbacujemo.A opet nismo spremni to riješiti, promijeniti. Ne bih rekla da nam se ne da. Rekla bih da ne znamo želimo li to uopče.
Mislimo da če netko drugi sa strane riješiti ono sto mi odavno moramo. Neče nitko.*
I opet smo tako nepopustljivi, sebični, neodlučni i neprijateljski raspoloženi.
*Žao mi je ako sam u krivu. Al onda me uvjerite u to*

A saDa.
Idem buljiTi u svoju zadaču sa kričavim koricama.(aa neda mi se jjoŠŠŠ...)
SlušaTi sve one pjesme kojima sam zaluđena*
I gledaTi u ekRan promatrajuči kaKo su svi druGi ljudi sretNi.
Uredu je...*SkoRo Svi*
I čekati poZiTivu da se vrati. *možda ipak ima nade*
*Thanks for the memories
*Tangerine
*All you wanted
*Neki drugi svijet
*Bilo je dobro dok je trajalo
itd. . .

Ja nisaM svA svoja ovih daNa. ne ne.
i ide mi na ku*ac puno toga . . .
E pa da znate. . .
Mi smo u pubertetu.

Zatvaramo se u sobe.vrištimo.plačemo.
Grebemo zidove noktima koje *usput* neki od nas i nemaju.
Izoliramo se od svijeta. i od ljudi.
Razmišljamo u kantunu. A onda shvatimo da zapravo nemislimo ništa.
¤ histerično se smijemo.
Mislimo da nas nitko ne razumije. i da su ama bas svi protiv nas.tražimo utjehu u glazbi. neki i u pisanju.*
Ide nam na živce ovaj svijet. i želimo se maknuti. paranoični smo.
i živčani. mijenjamo raspoloženja. i nemožemo uglavnom skužiti jedni druge u potpunosti.
Al sVe je to taKo kako mora biTi. xD o jee jee.
i niE smaK svijeTa.

One night and one more time,
Thanks for the memories,
Even though they weren't so great
He tastes like you only sweeter

*I nekak me sve piesme od Blinka podsiečaju na *niega*..a naiviše *I miss you*...
aaaaaaaaaaa.........

Ovai post napisan je bzvz..i nema neke veze s vezom.Pisan je kad je meni biiiilo jaako.jako.dooosadno..taaak da ne očekujem puno komentara kad je bzvz...heheh..jednostavno nisam znala kai da radim..pa upišem ja blog.hr
I evo me sad tu....

Sjedim tako sama,na obali mog plavog jezera..
Najlipšeg jezera na svietu..
Osluškujem..Trstika i šume..
Vjetrič ih miluje..U krošnjama jablana i vrbe,
cvrčci pjevaju..Ustajem..jezeru prilazim..
Voda,plava,bistra,čista,baš kao suza što u oku blista..
Pogledam u dubinu njenu..Odraz lika mog,
pretvara se u tvoj..Osmijeh ti vidim..
Usne ti govore..Ustani,idi..Ti nisi sama..
Ne daj da te slomi tama..Trzni se..Nisi ista..Pogled ti je tužniji..
Dođe mi da viknem..Bez tebe mi nije isto..promijenila me sudbina..
Zatvorim oči..U mašti sve je moguće..
Pa i kočija po jezeru..
Baš kao u bajci..

I da...v.t...jako.....Ona* nek pozdraFi niega*...zna Ona* koa je... :D dead

*Btw. pjesme nemaju uopče veze s ovim postOm al eTo da malo živnem. neDa mi se da je sve crNo i bezvoljno : P. saD se zpr. i mislim da izbrišem posT al neču. eTo ga tu : P cmOkk*
I pozzdraFčeki sFima..da ne nabrajam...a eFo sFjedeno buem...khhm..OfAK:DajČiki...hiih, i da ti se ispričam kai te nisam pozz u prošlom postu..al eFo sad te esam...onda.Simoni.Kiki moi*..hihi...Drbacu...Teletabisu...EEEda iFkici i Matacu...I LuKYCHU =)...OMG..onda..Martini.Niniu.iFeku...Semiki...Davidu..iiiii kome joŠŠŠ??sFima koe poznam..heheh.Da nekog ne zaboraFima...
Ljubi Fas sFe Petruška*Pepuška*...mmmWaaa
*Ma aae potrudite se svejedno *komat*
Ieem sad...puFeeee kiss mah wave
...

28.04.2008. u 18:10

| kOmenTARI (110) | prinT | PeRmaLink |

Smijem se...je li zabranjeno??

Khm.pozzek svima.
oFako...kaj da ja sad pričam??pišem??ah da..hočete post?pa eFo dobit čete ga...hihi
o fak.ponestalo inspiracije.toga sam se bojala.da mi jednog dana ne ponestane inspiracije.
al iam ja materijala.iz sFoje bilježnice.
Al ima nešt super.nie mi ponestalo mašte.jep.nie.hihih
Aaaa nešt mi jako.jako ide na žiFce.kod frenda.kaj sad po meni piše da mašta.pošto mie frenda.ja ga jako doro poznam.i znam da on nie nikad maštal.nie.znam.ma milijun posto da nie.a nie se ni promjenil.samo kaj sere.a ja mrzim takFe ljude.ahaaaa.ne Folim ja to.preseraFanje.
OkaČ.iemo dalje...
Maštat mal...
...
Gleam i razmišljam.
Jeste li ikad gleali oblake?ja jesam.mogla bi ih satima promatrati-kao i zFijezde, kao more, liFade, polja...-jeste li ikada razmišlalji kako nebo izgleda kao more?a oblaci FaloFi(valovi) ??oni bijeli.razbarušeni.bujni.oblaci(FaloFi?)
Ili crni??...
...
Prozor.ispunjen.kapljicama.koe klize sFe do ruba.a onda.kapnu na tlo.na traFu.koa viori na Fijetru.
KakaF je to crni oblak nadFisio nada mnom?
KakFe su to vijugave.tamne.kapljice zarosile moi prozor?
Gdie je nestala mašta?čoFiek?
MaslaČci venu.na Fijetru.sa oštom.kišom.
Kad bi barem zasjalo sunašce.na tren.obasjalo magloFitu liFadu.žutu liFadu.maslaČke.moi prozor.aah.
Kad bi se netko sijetio nas.daFno zaboraFljene ideale dijeca cFiječa.
*Lepršala je po kiši
cFrkutala suncu.
ŽiFot joj je bio pun
Piesama*
Fijetar.puše.njiše stabla.grane.mokra.skliska.pusta.cesta.
LokFice.pune Fode.hladnoČa oko srca.krai ceste staza.blato.Foda.
Ma bieži kišo s prozora.ne želim te Fiše vidieti.
*Razbacana sloFa.
I riječi.na papiru*
Kiša sFe polaganie pada.maslačci dižu sFoe žute glaFice.
Zasjalo sunce...
LiFada ožiFjela.Fjetar se.konaČno.smirio.
TraFa ukrotila.suši se cesta.prozor blista.konaČno.Fidim tebe.
Približavaš se.moem prozoru.klizi mi suza sa lica.kotrlja se do usana.gdie se rastopi.
Smiešiš se.mašeš mi.ne primiečueš mou suzu.sFe ih je Fiše.
A sunce sja.Suze radosnice.
Opet se pojaFi Fijetar.maslaČci plešu.prolaze auti napola suhom cestom.a ti i dalje kročiš onom stazom.
Sunce ti prati sFaki korak.
Jedino...
Kaj bi bilo da se okreneš?ne dođeš do moega prozora?da me ostaFiš?
Bi li ikad primietio moe suze?i onaj oblak?sa kišom?!
Znaj.da te Folim.Ne želim da me kiša podsieča na tebe...Fališ mi.sFaki put.kada sunce zasja.kad opet padne kiša.sjednem do prozora.
I dalje tražim tFoj osmieh.nema ga.nema tebe.
Kiša pada sFe Fiše i Fiše.iz moih očiu.
Suza suzu sustiže.
VOLIM TE.MRZIM TE.MRZIM TE.JER VOLIM TE.
Fališ mi...i zato.ne okreči se.koračaj napried.
*za tebe*

A ja uFiek maštam.
I pitam se zašt?
Ipak.priznaem.boim se.da se ne izgubim.da na kraju ne prepoznam sebe.
Čitala sam na netu.da je jedna cura koa je preFiše maštala jednostavno pretvorila sFoj život u maštu.
Ne izlazi iz sFoje sobe van.Mašta.ne može se koncentrirati.
SfAŠTA...radi mašta :)

Kad bih mogla:
Napisati stih bez kraja..Kažu beskonačnost snova..A beskonačnost stiha..
Moji snovi su moji stihovi..Nisu stvarnost..Čudno..A kao da jesu..
Neopipljivi..Neodsanjani..Ruka traži..Ruka prolazi..Prazninom..Bez dodira..
A mašta..Dira..Miluje..Ljubi..Šapće..Riečima vietra..Prolazi mojim osjetilima..
Jutro me rastaje..Od sjenki snova..Negdje tamo..Negdje daleko..Snovi spajaju morske valove i visoke gore..Šapću..Šumom se igra more..
Rieči ljubavne..Kao šapat..Vietra kroz visoke krošnje..Jutarnjom rosom..
Kao kapi bistre..Kao suze čiste..Ljubav umiva svoje lice...

To Fam je jedna meni od dražih piesama...
Neznam dal da brišem blog??
Čita li ga ko uopče??
Sviđa li se komu??
Nitko ne komentira pjesmice...ni moe snove...samo dođe.napiše(ako napiše)super blog, ili dobar, ili nie dobar blog, onda svrati do mene, i bla, bla, bla.dai odvoi minutu i pročitai post.ako nečeš.nemoj mi ni komentirati.jasno??

Naći ću nekoga....da me drži za ruku i smije se sa mnom....naći ću nekoga s kim ću ispucati onih 36 fotki na jednokratno upotrebljivom fotiću....naći ću nekoga ko će imati ljubičastu dekicu na livadi na kojoj ćemo ležati i pogađati oblike oblaka.....naći ću nekoga ko če smočiti noge u hladnome moru..i baciti se u rijeku za prvi maj....
Naći ću nekoga koga nije pokvario svijet....

Siedim sama.u kutu sobe.sa knjigom u ruci.slušam mp3.
Spava mi se...
Svira-Hladno pivo-Samo za taj osiečaj.
Da sam prazan list, potpuno čist,
Koristio bih puno.puno deblji kist.
I samo jarke i šarene boe da napišem
Ime tFoe i moe...

I taak opet maštam.jel to štetno??
A kaj si aj mogu??Ak Folim taaak puno maštat.mislim da niko nema tak puno mašte kao aj..hihi
Maštam o smogovcima..lol
Prie 10 minut sam pročitala knjigu i jednostavno sam se oživiela.
Da.ja sam onaj Buco.lol
Žderem pekmez.ili klopam..jep.jep
Ajmeee.dosta.previše sam se oživiela. =)

I dobila ja iz hrv.+5.
Jep
Rekla mie sa sam odgovorila za +5 i napisala mie F imenik + i kraj niega 5...juuupi.konačno.nakon tolko truda.
A i moram priznati da sam mal ljubomorna na Kikicu.ahaaa.
Ona ima sve 5.al se fakat.al fakat.ništ ne uči.NIŠT..mislim pitaite ju ak mi ne Fierujete.a i na satu sigurno ne sluša kad se zeza...hihiih
Aaah..

Mienja se piesma...RHCP-Snow(Hey Oh)
Ajmee kak mie to zuuper piesma..
Hey Oohhh listen what i say Ooohhh
I got your
Heeyy oohh now listen what i say Oohh
Aimo mal mi o frendoFima.
Đizzzs kak ih aj Folim....
U mom životu ima trenutno 10 naaajvažnijih osoba.a tu su manje više frendoFi.i naraFno obitelj.
Pa eFo.tak:1.Martina 2.Simona 3.Kika 4.Teletabis 5.Ifana 6. MamicaiTatica 7.Tonio 8.Dario =). 9.Zfiezdica 10.Kurt =(
Bez njih jednostaFno nebi mogla zamisliti žiFot...lolim Fas sve po redu.i pusam.naraFno...al ono na zadnjem je miestu Kurt.jadničak mali...mrtaF je..kmeeeee.a taaak je bil zakon...=(

*Mienjam se...*

THE MORE I SEE ZHE LESS I KNOW
THE MORE I LIKE TO LET IT GO.

I da...Ifkica moa..sretan ti rođendan..a baš mie žal kai nebrem iti.a i brat mie F blonici.f zagrebu...pusa ti...još jedanput.sretan ročkas.od srca.. :D.. v. T.

Više nebum pisala taak duge posteFe...a-aaaalkohol.hehehahahihihohohuhu.To bi bilo to za oFai put..aee sFima puFeee...
PozzdraFčeki:Martini.Simoni.Kiki.Ivani.Teletabisu.Niinu.Zfiezdici.Matacu.Ifeku.Semiki.Guneku.....sFe Fas puno Folim...buite mi dori....
*Deep beneath the cover Petra*

24.04.2008. u 18:42

| kOmenTARI (165) | prinT | PeRmaLink |

All my loving I will send to you

All my loving I will send to you.
All my loving darling I'll be True.
All my loving All my loving ooh
All my loving I will send to you

Efo mene...TakoČ:) belj belj
Sad sam se mal odmorila.v neki sam kazni kaj nesmijem na net.al na komp smijem.
Pa je ovaj post napisan u wordu.ehehe.jep.jep.
Mal je čudno tu pisat.al neka.neka.
I onda ona riječ..opet...opet..opet... : TNX svima jakooo puno puno na komima...
I mislim da me jedna cura pitala da zašt je Kurt onda radio koncerte ak nie htio da mu dolaze na koncerte..?
E pa ja odg na to pitanje neznam..ipak sam munjena.
Nego.lepeko bih ja to pitala KikaČ.Metalku do yaya...lol zubo naughty
KikaČ...odg mi..pomagaaaj!!!HELP ME!!
Dakle...post se nastavlja...ali u drugom smislu...
Khm...i molim bez kopiranja.Fala na razumjevanju :D

Ovaj blog je moja bilježnica.odraz moje duše u ogledalu.na nekim mjestima sretna,na nekim tužna.neka sječanja lijepa,neka ružna.možda se netko prepozna u mojim mislima.netko razveseli.netko rastuži.netko naljuti.sve je to normalno i za ljude.samo moja bilježnica.moje riječi,moje pjesme,moje šifre,želje i molitve...BUDITE I DALJE UZ MENE..OSTANITE ILI POSTANITE DIO MOJE BILJEŽNICE...
Pružam ti samo jednu šansu da čuješ kako se osjećam.

To je nekada bila naša tajna, sad se skrivam sama. Okreni se…Izgubila sam tlo pod nogama… Vjerovala sam ti u svakom smislu, ali očito ne dovoljno da bi ostao. Bili smo kao san…Lijep i lažan. Voljela bi da možeš negirati, da je tvoje žalost bila lažna, sad i ovdje. Moja osjetila blijede, proganja me tvoja sjena. Trebam te. Nisi tu. Jesi li tu?
Tu si. Drago mi je…

Čuješ li?

Pitaju me..Otkud mašta..Kojom tako prizivam..
Otkud riječi..Pjesme..Neke čudne rime..
Odgovaram..Iz duše..
Iz cvjeitova..Iz mirisa..Samo meni znanih..Neki čudnih svjetova..Samo meni znanih..Zamišljenih pogleda..
Skrivenih želja..Željenih dodira..
Prikrivene strasti..
Riječi bljesnu na papiru
bijelom..čistom..
Škrabotine..Misli..
Nastaju..Skrivaju se..
U laticama ruža..Bijelih..Plavih..Crvenih..
Svaka latica svoju priču priča..Latica za sreću,
Ljubav..Tugu..
Bezbroj latica ruža ima..
I svaka različito miriši..
Kakva priča takav i miris..
Poletan..Opojan..Blag..
Danas bijela ruža..
Bijela slova..Bijela boja..
Mirisna je duša moja...

Vrlo sam sretna.Neopisivo.U svojoj novoj bilježnici uspomena uskoro sam na pola...Ona čeka vrijeme kada će ju još netko pročitati umjesto mene.Dvije osobe će to moći.Znam da će znati cijeniti moj trud koji sam unijela u to pisanje svakoga dana.Toliko emocija..toliko događaja...to nije tipičan dnevnik.Ovo je dnevnik osjećaja.Jedan dio moje duše.Možete li onda zamisliti koliko to vrijedi?
Bit će sve dobro..prekrasno mi je.Općenito...sa svakom osobom koja mi znači.Provodimo toliko vremena zajednog,toliko kvalitetnog..veliki utjecaj ostavljaju na mene.Zahvaljujem vam se. :)

Opet se mijenjam osoba...iz temelja.Faza koja će,nadam se,biti duža i kvalitetnija.Svoje buntovništvo ću ispreplesti sa osjećajima.Uspjeh.Ili ne?
Biti u gomili ali ste isticati.
Biti svoj.
Imati stav.

Uzmi sebi život-
Tvoi je!

Die, die, die my darling
Don't utter a single word
Die, die, die my darling
Just shut your pretty eyes
I'll be seeing you again
Yeah, I’ll be seeing you, in hell.

Auč.ljudi.izgubila sam jednu starku!!i sad tražim.i nigdje je nema.a moram ič.auČ.oču svoju starku.i sad.pogledam ispod kreveta.auČ.pa tue.:)

Dao bih sve.. te noći da..da ostanem taj čovjek u tvojim očima... dao bih sve...
te noći da... da ostanem taj čovjek u tvojim očima...

Danas sam u čašu vode umjesto cedevite stavila vegetu. I več sam čašu prenjela ustima kad ugledah neko trunje kak pliva po vodi.ni cedevita nije više kao što je nekad bila.pomislih!auč!uz tresak spustih čašu na stol.pa ja nisam stavila...onaj čin me dotuče.shvatih da sam zapala u totalnu komu.

Obečo sam ti bio brda i doline, kad sam kleknuo pred tebe na rinzol...
Rekoh pokaži zvijezdu koju da ti skinem...
sa 20 se život činio kao švedski stol...

Uzela sam ogledalo u ruke. Ogledalo ogledalce reci mi tkoe u ovom trenutku na cijelome svijetu najizbezumljena, najraspamečenija, najobezglavljenija cura.curica.?
Ogledalo šuti.glasno zaurlam.pitam.upučujem pitanja ravno sebi u facu.
Tko si što si.kamo jurcaš?

"That I love you
That I have loved you all along
And I miss you
From far away for far too long
I keep dreaming you'll be with me
and you'll never go
Stop breathing if
I don't see you anymore

Da, brat me zlostavlja :), verbalno
Nebrem to više trpit.shvatila sam da bi se bilo dobro odseliti. J i maknut iz tog smrdljivog grada. I trule škole.
Najrađe bi ga cinkala starcima, al još je mali.istina je, muči me.

Divni su snovi..
Otkada ih imam..
Otkada lutam mislima..
Nisam ista..Nešto novo..
Nešto čudno.. Bjelina..Pokreti..
Svježina dodira..Moć razuma..
Nedokučivost mašte..
Razumim šapat vijetra..
Krik galeba..Šum mora..
Vidim osmjehuje se mijesečina..
Čujem šum valova..
Priča meni moje more..
Kopa po škrinjici mojih..
Emocija..Snova..
Traži neki biser..
Davno bačen na dno..
Otkada lutam mislima..
pričam s pticama..
Kopiram tvoj osmijeh..
Sa lica svakog prolaznika..
Tražim te u jutru..
Onako kao prvu kap rose..
Mirisno..Toplo..S užitkom..
Prolaziš usnama..Tijelom..
Topiš se u meni..

[My only love sprug from my only hate.. to early seen unknown and known too late)

inače.ocjene krenule na bolje.

i onda. stalno pokušavaš biti netko drugi.
čitša tuđe posteve. gledaš tuđe slike.
svatko je. pametniji,lijepši,bolji od tebe.
i trudiš se biti netko drugi. i ne kužiš. da si ti to nešto.
posebno. koje trebaš biti. i ne pretvarati se. jer češ tako
najbolje biti originalan. i poseban. i kul. i sve ostalo
što na drugima primječuješ..
samo na sebi ne..

i vjerojatno se zaljubio. to je razlog njegovoj zamišljenosti.
jel bi to moglo biti to?

Iz dana u dan..
Iz pjesme u priču..
Povlače se riječi..
Kroz tragove sijećanja..
Lome se neke čudne misli..

Sve se tak brzo dešava...
Jučer sam se nekaj sjetila.sjetila sam se kak sam ja meteju učila pjesmicu napamet.ona je išla u 5. razred.ja u 3.i bilo je smješno.nikak si nie mogla zapamtiti.al ja sam ju onda naučila i dobila je...hhh.mislim.da. 4!. da mateja je zakon frendica.uvijek mi sve pomogne.uvijek mi da savjet kad ga trebam.i to dobar savjet.uvijek je tu kad je u pitanju ljubav.uvijek sluša moe gluposti.da.uvijek.i jedna mi je do najdražih osoba.
makar je martina jedina, al jedina i nezamjenjiva.ačika moja.jojim te.puFa.

Sanjam i živim...a više ne znam kaj sanjam, a kaj živim...sve izgleda kao stvarnost...a znam da nije...ni ne treba biti...nisu to snovi koje bi željela živjeti...zapravo, ne znam ni koji su takvi...
Opet prolaze neki dani koji nisu moji...tek toliko da prođu...ma nek nestanu već jednom...
Sinoć, kada sam se uvukla u krevet, krenule su suze...tek tako...zbog svega i zbog ničega...zato jer još uvijek ne znam kaj ću sa sobom...jer ne mogu otići daleko od svega...jer nikaj nije onako kako želim da bude......zato jer to sve nije ni važno..

You want me?
Fucking, well come and find me
I'll be waiting
With a gun and a pack of sandwiches

And nothing
Nothing
Nothing
Nothing

[ili ne?]

You want me?
Well, come on and break the door down
You want me?
Fucking come on and break the door down

I'm ready
I'm ready
I'm ready
I'm ready

Svi me ovih dana pitaju kaj se dogodilo,i ja ne znam kaj da kažem.Svaki je moj odgovor previše jednostavan i previše surov za njihovo poimanje svega.
Što se dogodilo?Što se dogodilo?Što se dogodilo...
Trudim se da sve bude donekle u redu, da ne pokazujem koliko se zapravo tjeskobno i uplašeno osjećam.Bojim se pristupiti ljudima i bojim se svakog nepotrebnog kontakta,bojim se spašavati sve kaj je urušeno...Jednostavno ne želim više biti kriva i odgovorna makar mi to nije direktno pripisano.Trudim se zadovoljiti sebe i maknuti oduran osjećaj, a neki novi ljudi sa novim poput suncokreta velikim riječima,sa posebnim sjajem koji zaklanja sve stvarno, gledaju me kao da pričam ne znam kaj...Do jučer si smio biti tužan i ne zadovoljan i smio si biti dijete.Sve je to preraslo u velika nadmetanja u maštovitim riječima velikih i posebnih djevojaka koje su danas na svakom koraku.A svakakvih sam ljudi vidjela, i svakakve stvari čula i znala.Ali ovak se odurno nikad, priznajem nisam osjećala.Svakim novim naletom nečeg novog, oni bi okrenuli ploču i promijenili stajalište, svakom bi novom pjesmom nešto novo voljeli i tražili nekaj više i bili nešto bolji.Svakim bi novim korakom bilo sve više i više parazita koji bi ispijali sve ono nešto kaj te još držalo podalje od njih.Jednostavno sam tijekom svih ovih glupih istih dana,nakupila u sebi toliko gađenja za samu sebe što ne mogu jednostavno ne mogu, poput njih uživati život i vjerovati u velike slike nekih praljudi sa velikim zlatnim sjajem ili u velika čudovišta.
Mrzila bih svaku novu sobu i odustajala bih odmah u početku.Sve se svelo samo na jedno, pokazati da si drugačiji i da si bolji...Da je tvoja boja ljepša.Sa je tvoja riječ bolje upakirana.Da tvoje suze više peku, ili pak da je tvoj osmijeh sjajniji.Bilo je lako gledati druge sa podsmijehom.Bilo je lako prodavati neku priču.Nitko od njih nije odgovorio na moje pitanje.Nitko od njih nije dao rješenje za ono kaj se događa neprestano.Nitko od njih nije slušao priču koju sam naučila.Ali nikomu ni nije bilo previše stalo.A ja sam se trudila ko zadnji magarac.I nastavila analizirat dan za danom i preokretat očima.Napokon, kad bi svaki dan bio kao ovaj, a svaki sve više i više liči na danas, najradije bih nestala iz ovog smrdljivog tužnog grada.Ukrala sve što sam dala i bila sebična.Istukla bi sama sebe pred njima da bi im se ispričala što nisam posebna kao oni, što nisam kao prije.
Što se dogodilo da sam takva?
Što se dogodilo?
Nitko opet nije pitao, što sam mogla napraviti da se to nešto ne dogodi, a ja ne vidim ništa što se dogodilo.Čovjek raste negdje sa znanjem i razvija osjećaje.Čovjek uči, ponekad samo čini se da raspolaganjem svim tim informacijama ostavlja čovjeka prikovanim za jedno mjesto zbog većine koja biva u pravu.I opet, natjeraju te da se osjećaj gadno, i probavljaš samog sebe.
I daju ti svoje velike iluzije.
I kak da ti kažem, što se dogodilo-nemam više volje tražiti ništa.Oni što će preuzeti svijet ionako su oni koji vjeruju u nešto.
A ja više nemam u što vjerovati...

I to je fakat bolesno. da ja senilim. i pričam sama sa sobom. unutra
u sebi. da nitko ne čuje. pa kad na van pričam. sve zaboravim.i onda šutim.
dobiva sindrom moje mame:///

A na nama je samo, da odlučimo kamo, sve če se drugo već nekako naći...
tvoj superman sa fudbalerkom će se već nekako snaći...

Ovaj tjedan bilo je rolanje.jep.lol..ehhehe.Malo s Petricom mojom.Malo s Hildom.
...Uputile se mi po jako oblačnom vremenu na rolanje.Kiša samo što nie pala.al mi smo bile uporne (ja end Hilda) i rolale se mi.Odjedanput počinje padat.ono mi mislile, ma nebude jako.Al ono.sve više i više.Na kraju smo malo pokisle.ja imah kapuljaču.ona ne.meni uha bila sva crvena.i konačno se odlučile mi odmorit.na klupici kraj crkve.i odnekud se stvori nino.konjiČ.na svoj faking defektnom biciklu.hihi.nešt smo se razgovarali kad meni padne moj najdraži rajFek.AuČ...i normalno nino ga pobere.i zvine ga.ma nebi on bil nino da nie to napravil.ja biti tužna.veri mač.tužna.moooj rajFek...kmeeeeee.Nino, zašt mi to radiš??Prvo Mateuš, pa sad ti.aaah kae moj rajfek sve preživio.jadan...a ništ onda sam ga ja nekak uspijela dovesti u redi.al svejedno vidjela se ona mala bubuljica.na bolnom mjestu.zahtjevam da mi ga nino kupiš za ročkas.lol.točno takvog.mada znam da nebudeš.nebudeš ni ovo čital.i opet ja biti tužna.lol.oke.ma....zaboravih kaj htjedoh reč...
Jedino...da se ovom postu bliži kraj...
A možda i blogu.kak sam i u srijedu izjavila.ovo je mejbi gubljenje vremena.ali i nije .več kad tie dosadno tu popuniš vrijeme.aaah neznam.na teškim sam mukama.previše sam uplovila u svijet mašte.neznam ni kaj se sve događa oko mene.

When you are good no one remembers When you are bad no one forgets...

I za kraj...kak smo se ja i simona danas proslavile....ehehe
da ste to vidli.Na zemlopisu smo simoninu bilježnicu počele prvo šarati.Onda smo ju trgale...ehehe.S bilježnice na kraju nie ostalo ništ.Samo papiri.Zmuzgani.Mali.Sve je bilo na komadiče.Stavila bih sliku.But.Neam USB sad tu.
Taak da...eheheh, budem drugi put.Ehehe, a u ponedeljak ide sljedeča žrtva.Neka druga bilježnica...hihiihiih.Nismo normalne. lud zujo nut rofl rofl

Odoh ja sad.nema me.neeeeee.nastavite tak komati.fala vam sou mač.a ništa.na kraju pozzdraFčeki moim najdražima: Bajseku.Martnici a.ka. Ačiki.Ivani a.k.a Ifkica.Simoni a.k.a. Železo.Kiki a.k.a. Kikač a.k.a Metalka do yaya.lol.zločestom konju a.k.a Niniju.Ifeku.Semiki.svima koi komate i ne komate.lol.vejjjiika.big puFaaaa.do sljedečeg javljanja Hladno Pivo!! party party mah wave belj

Vaša sjena

17.04.2008. u 18:58

| kOmenTARI (145) | prinT | PeRmaLink |

When will I begin.To live again?

Post je posvečen Kurtu Cobainu.
Volim te.Na neki način više od ikoga.Ostavite ga na miru!!

Molim vas da ne serete stalno po njemu. ostavite ga na miru i ne govorite da je budala što se nadrogirao i ubio se sam.
Ne kazem ja da je on najpametniji čovjek na svijetu i da super što si je raznio glavu al daj prestanite srat po njemu.
Doktori koji su mu davali svakakve ljekove,roditelji koji su ga napustili sa sedam godina. šta ne mislite da su mozda i drugi ljudi bili zasluzi za njegovu očajnost i misljenje da je svijet glup,da su ljudi jadni i da je on jadan i glup.
Nije ga zanimala popularnost i osobno mislim koliko god ga voljela da ako nije htio biti popularan mogao je ostati u garazi i tamo svirat cijeli zivot.
sta nije mogao predvidjet da ce tako savrsen postat popularan.
ne. nije se mogao nosit sa problemima,pa šta. zbog tog je loš?? nije i ne serite više o njemu.
znam da bi poludio da zna da ga toliko ljudi jos i danas slusa. ON TO NE ZELI. on to nikad nije htio.
nije htio da dolaze ljudi na njegove koncerte. nije. molio ih je da ne dolaze. al daj ga pustite.
bilo mu je teško.
njegov glas je premočan za mene, slomim se dok ga slušam, jednostavno me rastuži.
njegove oči njegova kosa,njegove pjesme.
njegova želja da ne bude popularan, da ga ljudi ne smatraju nečim važnim.
nije isto slušati nekoga za koga znaš da živi i za koga znaš da živi negdje daleko u sreči,drugačije je znati da je on otišao sa zemlje, da ga više nema, da je smatrao da je život jadan,da je smatrao da je čovjek jadan i da se ubio.
i da sada samo živi u nama, a njegove pjesme su uspomene na njega <3
R.I.P kurt

...KURT ALWAYS IN MY HEART AND IN MY HEAD...
...BECAUSE HE IS ALIVE HE IS NOT DEAD AND HE WILL LAST FOREVER...!!

I Hate Myself And Want to Die

Runny nose and runny yolk
Even if you have a cold still
You can cough on me again
I still havent had my fulfill

In the someday what's that sound?

Broken heart and broken bones
Think of how a castrated horse feels
(Alt: Think about some capsules of horse pills)
One more quirky cliche'd phrase
You're the one I wanna refill

In the someday what's that sound?

- Spoken interlude in middle -

Most people don't realize
That two large pieces of coral,
Painted brown, and attached to his skull
With common wood screws can make a child look like a deer

…Još dok je bio u rehabilitacijskom centru Exodusu, napisao je supruzi i kćeri dugo pismo osobne prirode. Nosio ga je sa sobom tjekom cijelog puta do Seattlea, a onda ga stavio pod jedan od naparfimiranih jastuka.«Znaš da te volim», napisao je u pismu. «Volim Frances. Tako mi je žao. Molim te, ne slijedi me. Žao mi je, žao, žao.» ispisao je cijeli papir riječima «Žao mi je». «Bit ću tu», stajalo je u nastavku. «Štitit ću vas. Ne znam kamo ići. Samo ne mogu više biti ovdje.»
Bilo je dovoljno teško napisati i tu poruku, no znao je da će drugo dugo pismo biti od jednake važnosti i bilo mu je bitno pažljivo korištenje riječi. Adresirao ga je «Za Boddaha», što je bilo ime njegovog zamišljenog prijatelja iz djetinstva. Namjerno je pisao malim urednim slovima, i ispisao ih pravocrtno – ne koristeći papir s crtama koji se obično stavlja ispod. Osmislio je riječi vrlo pomno, nastojeći da svaka bude jasna i laka za čitanje. Dok je pisao koristio se svijetlom televizijskog ekrana, jer sunce još nije bilo zažlo.

Dolazeći iz usta iskusne budale koja bi očito radije bila uškopljeno, infantilno gunđalo, ova poruka bi trebala biti jednostavna za razumijevanje. Sva upozorenja iz 101 sati punk-rocka tijekom godina. Pošto se ispostavilo da je moj prvi susret s etikom koja podrazumjeva neovisnost i suočavanje s vašom zajednicom bio vrlo istinit. Nisam osjetio zadovoljstvo slušanja i stvaranja glazbe, niti čitanja i pisana već dosta godina. Dok ovo pišem, osjećam neizriciv sram što tako mislim. Na primjer, dok smo u backstageu, svjetla se gase, a u publici počinje manijakalna galama, i sve to na mene ne utječe onako kako je utjecalo na Freddieja Mercuryja, koji je to volio, osjećaj da ga publika voli, obožava. Divim mu se, i zavidim mu na tome. Činjenica je da vas ne mogu zavarati. Nikoga od vas. To jednostvno nije pošteno ni prema vama ni prema meni. Najgori zločin koji mogu zamisliti bio bi da opelješim ljude pretvarajući se da se stopostotno zabavljam. Ponekad mi se čini da bih trebao zaustaviti vrijeme prije nego što iziđem na scenu. Pokušao sam sve što je u mojoj moći da to cijenim, i ja to zaista cijenim, Bog mi je svjedok, ali to nije dovoljno. Cijenim činjenicu da smo samo ja i mi (Nirvana, op. Prev.) zabavili puno ljudi i ostavili utjecaj. Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek kad one nestanu. Preosjetljiv sam. Treba mi da malo odrvenim kako bih povratio entuzijazam koji sam imao kao djete. Tijekom tri posljednje turneje imao sam puno više razumjevanja za sve ljude koje osobno poznajem, kao i za fanove naše glazbe, ali i dalje ne mogu prijeći preko frustracije, krivice i empatije koju osijećam prerma svima. Postoji dobro u svima nama, i jednostavno mislim da previše volim ljude. Toliko puno da me to čini jebeno tužnim. Tužnim, malim, osjetljivim, nezahvalnim, Ribom, Isusovim čovjekom. Zašto jednostavno ne uživaš u tome? Ne znam. Imam boginju od žene, koja krvavi od ambicije i empatije, i kćerku koja me previše podsjeća na ono što sam nekada i sam bio. Puna ljubavi i radosti, ljubi svaku osobu koju sretne, jer su svi dobri i neće ju povrijediti. To me užasava do te točke da jedva mogu funkcionirati. Ne mogu podnijeti pomisao da će Frances postati jadni, autodestruktivni rocker, kakav sam ja postao. Ide mi dobro, vrlo dobro, zahvalan sam, ali od sedme godine, ja mrzim cijelo čovječanstvo. Samo zato što se čini tako jednostavnim da se ljudi slože, da imaju empatije. Empatije! Samo zato što previše volim ljude i suosjećam se s njima, pretpostavljam. Hvala vam svima iz dubine mog izmučenog zapaljenog želuca za vaša pisma i brigu zadnjih nekoliko godina. Ja sam jedno pretjerano nepouzdano i razmaženo djetešce! Više nemam strasti, i zato zapamtite, bolje je izgorjeti nego izblijedjeti
Kada je spustio olovku, na papiru je ostalo još pet-šest centimetara slobodnog prostora. Popušio je tri cigare dok je stavljao pismo. Riječi nisu lako dolazile, i na nekoliko mjesta napravio je pravopisne pogreške, a neke rečenice nije dovršio. Nije imao vremena prepisati pismo dvadeset puta, kako je radio s pismima u svom dnevniku: vani je svitalo, a on je morao završiti čin prije nego što se svi probude. Potpisao je pismo s «mir, ljubav, empatija. Kurt Cobain», a svoje ime je ispisao velikim slovima umjesto običnim potpisom. Riječ «empatija» podcrtao je dva puta, a u pismu ju je upotrijebio pet puta. Napisao je još jedan red – «Frances i Courtney, bit ću na vašem oltaru» - i stavio pismo i olovku u lijevi džep svog kaputa. Na playeru, Stipe je pjevao o «Čovjeku na Mjesecu». Kurt je oduvijek volio Andyja Kaufmana – njegovi prijatelji iz osnovne škole u Montesanu crkli bi od smijeha kada bi Kurt imitirao Latku iz filma «taxi».
Ustao je iz kreveta i ušao u ormar sa kojeg je skinuo dasku sa zida. U ovoj tajnoj rupi nalazila se vreća boje pijeska s puškom, kutioja metaka i kutija za cigare Tom Moore. Vratio je dasku, stavio metke u džep, uzeo kutiju za cigare i uhvatio pušku lijevom rukom. Iz ormara u hodniku uzeo je dva ručnika; njemu nisu bili potrebni, ali nekome će biti. Empatija. Tiho je sišao niz devetnaest stepenica širokog stepeništva. Bio je odmah pored Calijeve sobe i nije želio da ga itko primjeti. Sve je vrlo dobro osmislio, isplanirao istom brižljivošću koje je unosio u pravljenje omota za svoje albume i video spotova. Bit će krvi, mnogo krvi, i nereda, a to nije želio u svojoj kući. Pogotovo nije želio napraviti od kuće ukleto mjesto, ostaviti svoju kćer s noćnim traumama koje je i sam imao.
Dok je išao prema kuhinji, prošao je pored dovratnika na kojem su on i Courtney crtama obilježavali rast male Frances. Tada je ssamo jedna crta bila iscrtana olovkom i njezinim imenom na visini od samo sedamdeset i devet centimetara. Kurt više nikada neće vidjeti oznake na zidu, ali bio je uvjeren da će život njegove kćeri biti mnogo sretniji bez njega.
U kuhinji je otvorio svoj hladnjak Traulson od nehrđajućeg čelika, vrijedan 10.000 dolara, i uzeo limenku piva od slada Barq, pazeći da ne ispusti pušku. Noseći ovaj neobičan teret – sladno pivo, ručnike, kutiju s heroinom i pušku, koji su kasnije pronađeni u bizarnom rasporedu – otvorio je dvorišna vrata i krenuo preko malog travnjaka. Zora se dizala, a nad zemljom je letio oblak magle. Jutra u Aberdeenu bila su uglavnom baš takva: mokra, vlažna, hladna. Nikada više neće vidjeti Aberdeen; nikada se više neće probuditi u bolničkoj čekaonici praveći se da je običan posjetitelj samo da bi imao gdje spavati; nikada više neće vidjeti svoju majku, ni sestru, ni oca, ni ženu i djete. Polako je otkoračao dvadeset koraka do staklenika, popeo se drvenim stepemicama i otvorio francuska vrata. Pod je bio prekriven linoleumom: bit će lako očistiti. Empatija.
Sjeo je na pod prostorije okrenut prema prednjim vratima. Tu ga nitko nije mogao vidjeti – osim ako se nebi popeo na drveće iza njegovog imanja, što se teško moglo dogoditi. Nikako se nije htio zajebati i učiniti sebe invalidom koji vegetira. To bi mu zadalo još više bola. Njegova dva strica i pradjed prošli su kroz isti užas, i ako su oni uspjeli opaliti, znao je da će uspijeti i on. Imao je «samoubilačke gene», kako se volio šaliti s prijateljima u Grays Harboru. Nije želio vidjeti unutrašnjost bolnice nikad više, niti doživjeti da ga doktor u bijeloj kecelji pipka po tijelu ili da mu stavlja endeskop u bolni želudac. Nije mogao biti odlučniji. Poput velikog filmskog režisera, isplanirao je ovaj trenutak do najsitnijih detalja, uvježbavajući scenu; slučajno ili namjerno, neke od proba (u Rimu na primjer) dovele su ga skoro do cilja. To je uvijek bilo u njegovoj podsvijesti, kao dragocjeni spas, jedini lijek protiv boli koja nije prestajala. Nije se želio osloboditi potrebe; želio se osloboditi boli.
Sjedio je nekoliko minuta razmišljajući o ovome. Popušio je pet cigareta. Otpio je nekoliko gutljaja piva od slada.
Uzeo je pismo iz džepa. Još uvijek je bilo mjesta na njemu. Položio ga je na linoleumski pod. Morao je pisati krupnijim slovima koja su ispala malo nakrivo, zbog površine na koju je bilo naslonjeno pismo. Uspio je naškrabati još nekoliko riječi: «Molim te, Courtney, nastavi dalje zbog Frances, zbog njezinog života koji će biti mnogo sretniji bez mene. Volim te. Volim te.» Ove posljednje riječi krupnije od ostalih , popunile su papir. Položio je pismo na hrpicu zemlje za cvijeće i zabio olovku u sredinu, kao držać za pismo.

Izvadio je pušku iz plastičnog omota. Pažljivo je odložio omot, poput malog dječaka koji brižljivo odlaže nedjeljno odjelo. Skinuo je jaknu, prebacio je preko omota, a na vrh ove hrpe stavio je dva ručnika. Ah, empatija, sladak dar. Otišao je do sudopera i nalio malo vode u svoje kuhalo za heroin i ponovno sjeo. Uzeo je kutiju s dvadeset i pet sičušnih puščanih metaka, izvadio tri i stavio ih u pušku. Repetirao je pušku tako da se jedan metak našao u komori. Isključio je sigurnosni prekidač.
Popušio je posljednji Camel Light. Popio je još jedan gutljaj Barqa. Vani se rađao običan dan – kao onda kad je došao na svijet, dvadeset i sedam godina, jedan mjesec i šesnaest dana ranije. Jednom je u svom dnevniku pokušao napisati priču o tom prvom trenutku svog života: «Ono prvo čega se sjećam jest pod prekriven zelenoplavim pločicama i ruka koja jako steže moje zglobove. Od te jačine postalo mi je jasno da više nisam u vodi i da ne mogu natrag. Pokušao sam se ritnuti i meškoljiti, da se vratim natrag u rupu, no on me držao tik iznad vagine moje majke. Izgledalo je kao da mi se ruga, i osjetio sam tekućinu i krv kako isparavaju i stežu moju kožu. Stvarnost je bio kisik koji me razara, i sterilni miris osjećaja da se nikad više neću vratiti u rupu, mučenje koje se više nikada neće moći ponoviti. Znajući da je to uspješno, započeo sam svoj prvi ritual pristupanja stvarima. Nisam zaplakao.»
Uzeo je kutiju za cigare i izvadio malu plastičnu vrečicu u kojoj je bio crni meksički heroin, vrijedan sto dolara – bila je to velika količina. Uzeo je polovicu i komadić vate veličine gumice na olovci, i stavio to u žlicu. Metodično i iskusno pripremio je heroin i špricu, a zatim se ubo odmah iznad lakta, u blizini istetoviranog slova K. Vratio je opremu nazad u kutiju, i osjetio kako lagano lebdi iznad prostorije. Jainizam propovijeda da postoji trideset rajeva i sedam paklova, i da se svi protežu kroz naše živote; ako je imao imalo sreće, ovo će biti njegov sedmi i posljednji pakao. Spustio je pribor, lebdio sve brže i brže, osjećajući kako mu se disanje usporava. Morao se sada požuriti: sve se pretvaralo u izmaglicu, a zelenoplavi oblak treperio je oko svakog predmeta. Uzeo je tešku pušku, namjestio cijev ispod nepca. Bit će glasno, bio je siguran u to. A zatim je nestao.
Volim te.
I tako.nakon mnogo isplakanih suza na geografiji koje je primjetila martina
Sad mi se više ne plače.ni zbog čega.

...Nastavila bih,ako smijem.Sa pisanjem posta.Jednostavno ne kužim zašt ja pišem taak brzo post.ajmeee.al ok.ovaj če biti neko vrijeme. thumbup
Post ču bitttt jako brutaalno.brutalno.brutalno.dugačak.I jakoooo želim da čitate posteve.
Ne pišem il bzvz.Ni za koga.Pišem ih da možete nešto čitati.
I pišem zbog jednog posebnog razloga..hhh

znači. da počnem..
u zadnje vrijeme.. neznam kaj mi se događa.
nemam inspiracije za pisanje.
onak.. ne mislim da ima stvari koje vrijedi podijeliti sa cijelim svijetom na ovom blogu.
ima informacija koje ja znam. sama za sebe.
i da.. jedva bitna informacija.
nema me. opet sam u svom svijetu:D
primjetili??

moraš prvo puzati,da bi znao hodati.

možda da vam kažem da se veselim tomu. što ču biti starica.
koja če iči sa svojim prijateljicama na kavicu.
i putovati sa svojim starim mužem po cijelom svijetu. i neču kukat svojim
klincima kako me nikad ne zovu.
NEČU NI JA NJIH ZVAT:DDD

izađem iz kuče i imam filing da mi nekaj fali.
hodam gradom i imam filing da mi nekaj fali.
u školi sam. i imam filing da mi nekaj fali.
di su moji ključevi??
a-a tu su... znači ipak nije to-.-

postoji jedna stvar. koja me kolje.
onak.. zbog te stvari imam nemire unutarnje.
ali. ne osječam se dobro ako to nekom kažem.
osječam se dobro samo ako napišem to na ovo.kak ti blog
pa da mogu ponosno reč da sam svjesna svog problema

*Neka nitko ne kopa po mojoj škrinjici emocija*

I am??

Ona je na trenutke djetinjasta, ali je odrasla.
Ona je zbunjena i sigurna u sebe.
Ona je depresivna i euforična.
Ona se želi smijati i plakati.
Ona želi otići i ostati.
Ona odbija na trenutke biti velika, a na trenutke mala, ovisno o tome kako odraslima odgovara u nekoj situaciji.
Ona je sve što želi (biti) i ono što ne može biti.
Ona je vođena željama i sputana zabranama.
Ona osjeća pritisak, ali ju na neki način i nije briga.
Ona se nosi sa stvarima na svoj način, nekima nerazumljiv, ali za nju ispravan.
Ona je drugačija.
Ona zna, ali i ne želi znati.
Ona se ne trudi uvijek uklopiti.
Ona zna da je ovaj svijet krenuo kvragu, ali još vidi nadu.
Ona pokušava nešto promijeniti. Makar samu sebe.
Jer ona je teenager i još raste. I u fizičkom i emocionalnom smislu.
Svaki dan joj je još jedna borba. Borba za izgradnju njenog karaktera i borba za njeno mjesto pod suncem. Svaki dan je borba za očuvanje njenog zdravog razuma.
I upravo zbog tog razloga ona okreće novu stranicu u životu. Zaboravlja ljude koji su zaboravili nju, odbacuje uspomene koje ju samo drže ''iza'' u prošlosti i ne daju ju joj da krene naprijed.
''Throw it away
Forget yesterday
We'll make the great escape
We won't hear a word they say
They don't know us anyway
Watch it burn
Let it die
Cause we are finally free tonight''
Ona vjeruje u bolje sutra, vjeruje da se ljudi mjenjaju, barem to pokušava.
Ona vjeruje da negdje duboko ljudi ipak brinu jedni za druge, da ne misle samo na sebe i na to kako povrijediti druge.
''If everyone cared and nobody cried
If everyone loved and nobody lied
If everyone shared and swallowed their pride
Then we'd see the day when nobody died''
Ona ima isti pogled poput mene, ima istu neukrotivu kosu. Sluša istu muziku i oblači se kao ja.
Ona je poput mene. Ona je ja, a ja sam ona.

Ljuta,zbunjena,dosadna i zla. trenuno sam to.
bolesna sam i jednostavno mi se ništa neda,dosadilo mi je gledat u televizijski/kompjuterski ekran ko' da ima neš pametno.
prebrbljiva sam postala, nemogu ništa zadržat za sebe,uvijek moram sve reči drugima.mala glupa brbljavica.
manjak inspiracije me ubija u pojam i sad sam još više ljuta i neda mi se niš

Tko zna ,zbog čega se ne vračaŠ.
Tko zna ,sve piŠe u zvijezdama.
JoŠ jučer poljupcima mi smo se borili.
I dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali.

Shvatila sam da zapravo ništa nije bitno,nije bitno koliko si tužan i koliko si nesretan jer ništa nije toliko užasno zato jer iskren osmjeh može pobjedit svaku suzu.
Svakome treba prijatelj koji če se sa njim smijati. <3 volimte. volimte najviše.

Povlačim one riječi od malo prije.PLAČE MI SE.jako.brutalno.iem ja sad u svoj fensi densi krevetič.iem se doro isplačem.fkt.PLAČE MI SE.zbog tebe.zašto again???zašto mi to opet radiš??a znaš da mie teško.jako.znaš.i namjerno si ti to prije isplanirao.da me zavedeš.GADE!!zakaj opet se ja moram zaljubiti u idiota??Mučiš me.samo da znaš.ubijaš me u pojam.bole me riječi.Tvoje.Prestani.
Again.again.again.........osječaj gađenja.......again.again.again.

Krvarim nijeme riječi...
nevidljivih boja...
slijepog okusa...
miris snova....
bujica sjećanja kroz vene....
špancirfest...škola....ono raskrižje...
park...dom... rigam osjećaje pod njegove noge.....
tiho..neprimjetno...bez glasa......
pogledom......
shvaćam da je uzalud..
jer je sve protiv mene
vrijeme mi prolazi kroz ruke......
a tugu još uvijek skrivam ispod jastuka...
A kako dalje??...Jednostavno sam ostala bez riječi.Napokon sam napisala ovaj post i došla polako do kraja.Mislim da je to za sad to kaj sam htjela reč.U ovom trenutku./ipak nešto mi fali.Kao da nekaj nedostaje.hhh
Kaj???

Da.sjetih se. blabla Volim Tebe.Najviše.Zapamti to.Zauvijek. kiss naughty

Ajde ja sad iem nastvit maštat.Weeee.Da.To vam je dosta za čitat.Jel??

PozzdraFček svima.Velikim.malenima.Mojoj Ačiki.Ivani.Kiki.Železo a.k.a. SimoniČ.Ifeku.Semiki.Guneku.Mooojemu Smodeku.lol..iiiii kome ono još??da.Niniju.i još samo nekaj.:NINO!!!(sad se budem malo zaderala :) )KO TI JE DOPUSTIL DA TI NA MOJOJ PERNICI NAPIŠEŠ CAJKE SU NAJBOLJE???HA??sad sam jakooo ljuta. burninmad headbang mad I KAK SI TI OPČE DOŠEL DO MOE PERNICE??BIT BUŠ.DORO?? uuuf.sad mie več bolje.i taakoČ.ajde puFaaa velika svima.mWaaa. wave kiss mah

Petra*ide učit* da moš msilt

08.04.2008. u 17:55

| kOmenTARI (316) | prinT | PeRmaLink |

Ma kog me Boga za tebe pitaju...i suze mi na oči tjeraju...

Oi ljudeki.Efo i mene...tnx vam svima koji ste komentirali..
I taak belj
Možemo sad dalje...=)
Pa počnimo.
Evo dobila sam jednu šaFetu...eheh
Pa da i to riješim.

1. Tvoja najgora i najbolja osobina?
-hmm..najgora je sigzrno lijenost.E a najbolja , eheh, neznam...Stvarno...možda odgovornost??lol, šalim se, neam poima
2. Čega se najviše bojiš?
-Boga...fkt.najviše.Da se on meni ukaže(a to nebude, lol, sam kaj ja gluposti trabunjam)ja bi taaak jako zakričala kaj bi me čul tam Fabi(Killerpilze, za one koje neznaju) v Njemačku(Augsburg)...lol
3.Možeš li voljeti dva dečka istodobno?
-Ajmee.Mislim da mogu.I mislim da je takva sad trenutačno moja situacija.Volim njega.Al i ovoga.Naime osiječam da je prema Njemu ipak jača ljubav prema onome drugome.Premda su mi oba dragi.
A volim i frende...tak da.MOGU.
4. Što najviše mrziš?
-HMMM...Umišljenost.Pedofile.Lažljivice.Ne pravdu.Školu.Jutro.
Dok me budulica budi ujutro za gospodičnu Školu.
Rozo...beeee.ok...to je to čega se ja sječam...
5.Omiljena psovka.
-Weee tu ih ima dosta.
Jeba te CuC...ta je mateušova.lol
Jeba ti isus mater da ti jeba isus mater usranu.
Bogte.Jebemu.Vrag te jebi.
Itd...al ova prva je fkt najboljaaaa..omiljena
6.Omiljeni dio dana.
-Noč...i između 5 i 8 poslijepodne...
7.Koje bi se lože navike htijela osloboditi?
-Učenja.Ne da se učim onak jako, al ipak se trea učit tak da...Učenja.
I ljenčarenja.I to kaj se zbijem v jednom tjednu s 7 osoba...V školi, zbog malih stvarni...pheh
8.Što posljednje učiniš prije spavanja.
-Ofak...Najprije se dopisujem s frendovima.Istodobno gleam TV.
Nakon toga uzmem svoju kutijicu di imam sFaštaa...i papir i napišem nekaj.Nekaj kaj mi se tokom dana il par dana sviđalo.Spijem benko.lol.Operem zube.Pa se pomolim.malo maštam.I Idem spavat.Il se idem učit...
9.Kako bi potrošila milijun kuna?
-Odfurala bi odma u njemačku.S ivanom.Platim nam kartu i sve to.
Otišle bi mi k Fabiju i Jou..lol...tam bi si sve i sfašta znakupovale.Išle bi svaki dan..neznam kam...Otišle bi na Karibe usput...
I taak...uuf več malo pretjerujem, počela sam maštati...lol
10.Čime te dečko može odbiti??
-Definitivno da vrijeđa moje frendove i frendice...
Onda....ak je umišljeni(khmm)...i taak...

Štafeta je gotova.Predajem ju
Ačiki. yes
Guneku. nut
Iiii Kiki... fino
Weee..lol

Evo sad pravi post...

Budim se. još nisam ni otvorila oči. Ipak,moja prva misao si ti...pružam ruku po krevetu nekako se nadajući da si tu... umjesto tebe,dočeka me činjenica da sam sanjala. Shvatim da si daleko. Predaleko. Ipak,tješi me da možda i ti misliš na mene. Moram ti reći-volim te. Želim ti to šapnuti na uho...ali nemogu... zato,zamislim jako jako jako da me možda ipak čuješ i vjerujem da znaš...da negdje... toliko daleko od tebe postoji netko tko te voli više od života. Vjerujem da znaš. Moraš znati.
Trebam te. Trebam te pored sebe. Sada. Uvijek. I zauvijek. Baš kao što smo obećali. A obećanja se ne smiju kršiti. Volim te. Još nitko nije izmislio riječ kojom ja mogu izraziti ono što osjećam. Koliko puta su mi samo postavili pitanje kako mogu tako? Biti toliko odvojena od tebe. Ne mogu,ali tko me pita? Moram... znam da ne postoji ništa važnije od tebe i dana kad ću te vidjeti. Nedostaješ mi. Toliko jako da...... čujem tvoj glas...osjećam tvoj miris i toplinu tijela. Osjećam tvoj stisak ruke i poljubac utisnut u vrat. Osjećam tvoj pogled na sebi. Želim biti s tobom. Želim da zajedno hodamo ulicama. Želim da dođeš ovdje i kažeš kako će sve biti uredu. Molim te. Važno je. Važno u tolikoj mjeri da život jedne djeFojčice ovisi o tom. Prisjećam se svake večeri provedene skupa. Znam svaki i najmanji detalj... sada me to ubija. Prije nego završim moram ti reći još nešto-volim te više od ikoga i ičega. Nesmiješ to nikad zaboraviti. Volim te. Nedostaješ mi. Trebam te. I u trenutku kada svaka riječ postane suvišna,pogled i poljubac bit će dovoljni.
Za tebe...medeni.X.volim te.PuFa...

Ma kog me boga za tebe potaju...Spuštam glavu brišem finu prašinu...

Imam pravo biti tužna.i zbunjena.a ja pored svega kaj imam.tužna sam.
Šečem gradom.parkom.vidim svakakve ljude.i one starce.malu dječicu koje se veselo i bezbrižno igraju.trče.skakuču.ali ima tu onih ljudi.kojima nije stalo do života..ima svakakvih ljudi.i svaki od njih ima barem malo gađenja u sebi.a ja sam zbunjena. Neko tko bi voljela da me razumije, ne sluša me.i onda se pita zakaj se zatvorim u sobu i maštam.
To je jedino u čemu se mogu opustiti.pisanje.mada znam da ne pišem nešto posebno.maštanje.mogu o bilo čemu maštati.

Ma kog me boga za tebe pitaju...u sebi molim da me suze ne izdaju...I strašno mrzim romea i juliju..mmm..sve mi stvarni smrde sad na prijevaru...

Propadanje snova dok since kuca na prozorsko staklo.Spremam tugu ispod jastuka i zatvaram ružne misli u ladicu kaj kreveta.Još ne izlazim van.Ne usuđujem rastvoriti krila na sviježem zraku.Prepustiti se nečem novom.Bojim se onog što me čeka.Bolje da je ovako kako je.Nego da se još više razočaram u nečem novom.
Ne....nije bolje...moram krenuti dalje....znam to....moram....ali...kako?
Naslanjam lice na staklo i gledam ples boja.Moram pothitno van.
Ovisna o stvarima koje istovremeno volim i prezirem.Trgam njegove dodire sa kože...A tražim blizinu njegovih koraka.
Kako da se riješim onoga što me istovremeno hrani i ubija??
Kako dalje??

Često sam paraoidna.nekad.ponekad,rijetko.ČESTO.
Pokušavam sve srediti.sve vratiti ispočetka.al nemogu.sve ide nekako brzo. misli lete mojom glavom.
ne stignem ih sve pohvatat.
kamoli zapisat.
ljudi se mjenjaju.kad bi barem ostala dijete.nemoguće dijete. pa tako.se ja sad odjavljujem.Odjava programa.:D

Nije sve uvjek onako
kako smo mi to zamisljali
kako smo mi zeljeli
kako smo mi sanjali

Od ruzisastih naocala
do crvenih ociju punih suza

I na kraju pozzdraFi...
Ifkici mojoj, Ani, Lukychu, Matacu, Ačiki, Niniju, Kikiiiii...lol, Niku, i svima onima koji imaju blogove i nemaju...svima koji mi komentirate...
E da. da ne zaboravim.Tebi Mateja isto pozz...
A tebi naraFni silveeee isto...
PuFaaa svima....Tebi največa.
PozzdraFček.

04.04.2008. u 11:38

| kOmenTARI (111) | prinT | PeRmaLink |

Jednim osmijehom ti puniš me i daješ snage mi da ustanem ujutro...

Nisam mogla zaspati.bila sam gladna.u sobi je bilo hladno.ipak najviše sam se brinula zbog tog roditeljskog sastanka u srijedu.znala sam da do srijede još ima 5 dana.ali ja se uvijek unaprijed žderem.zato mi i jesu živci kao u neke oronule tridesetogodišnjakinje.cijeli svoj traljavi život samo furam iz problema u još gori.

Probudila sam se prerano.

Nedeljom nemam nekakvih posebnih obveza, pa sam taj dan odredila za svoje pokušaje mentalnih uzleta.i za poniranja u tajnoviti svijet.odraslih.
Znam da mi je taj svijet blizu i da ču se jednoga jutra probuditi shvativši da su me usisali u svoj labirint.ovako blesava i naivna sigurno ču zalutati več na prvom raskrižju.

Da odlučila sam.pofarbat ču se.na ljubičasto :D

Jednim osmijehom ti puniš me
i dajes snage mi da ustanem ujutro
kada je vani mračan dan
kao prikovan za prozore
slika što tjednima se ne miče
ujesen ko da je ljeto bilo san
ulaziš mi u svijet kao vatromet
i daješ svemu neki smisao i ime
strah me da nas ne stigne

Ovih sam dana upoznala puno ljudi.
Počela sam zalazit na net.hr i tamo upoznala jednu supeeeer curu z cestice.pa ju ovim putem pozz.pozzdrafČek ifkica!!!
Matac-super dečko.zabavan...
Luka-oke je
Petra-zakon.starija je od mene samo 4 dana :)
Nik-preeeeezakon čovijek
Hrvoje-kmh.nemam kaj reči.pravi zajebant
Sandi-pa oki poki je
Marac-zakon.zakon.zakon.lol
Tino-ajmeee.dok ga primem nebu dobro.bila bum ga.:)..plavuša (ivanina)lol
David-taaaj čovijek pa ima taaak super kosu.dugu.plavu..
Ja mislim da su to svi...hihi.jednostavo su svi prezaaakon.a posebno su mi jako.jako.jako.jako.jako.jako.jako.jako.jako.jako.dragi.ivana&petra&nik.
Ana je sigurno isto super.al se ja s njom baš ne poznam...kmeeeee

Angels with silver wings,Shouldn't know suffering,I wish I could take the pain for you...
Kažeš mi da ti falim. Ne jer sam daleko,već jer se toliko toga promjenilo.
Fali i meni.
Kao da je prošao jedan čitav život od svega. A ne tek pokoji mjesec.
Fali mi..ljeto...još nekoliko mjeseci i doći će novo a ja se samo mogu iskreno nadati da će biti kao prošlo.
Fali mi bezbrižnost i smijeh,onaj smijeh kada ti suze teku niz lice i trbušni mišići te preklinju da prestaneš...
Fali mi miris sijena i pokošene trave dok ležim na livadi s njim.
Fali mi osjećaj da će sve biti dobro,štoviše,i bolje nego prije.
Fali mi sjediti uz kupu i pričati satima o glupostima,i smijati se istim.
Naučila sam puno toga o sebi. Iznenađujuće je koliko boli čovjek može podnesti i ostati živ. Koliko ga takve stavari zapravo ojačaju,a ne oslabe. Misliš-ne mogu i shvatiš,da još uvijek ideš dalje i kad sve završi iznenađeno vidiš da se opet smiješ i da si jača,bolja osoba,bogatija za jedno iskustvo koja je nešto naučila i više neće ponoviti iste greške.
Upoznaješ nove ljude,trudiš se zadržati stare,godišnja doba se izmjenjuju... boli,toliko boli i onda,kad se već naučiš nositi sa svime-prestane. Kao što zimu zamjenjuje proljeće,tako i moju tugu zamjenjuje sreća,ili bar nada. Nada će se možda ipak sve posložiti. Hoće?mora?
Prozor.otvoren.vjetar.ljuljane zavjese.grmljavina.strah.bol.hladnoča.mrak.krv.scream.horror.

Nemogu to više gleati.njegove.krvave.oči.bratove.prehlađen je.i ima krvave oči.uuuf.gadno je.

Bila sam u kazni.BILA.više nisam.jeeeej.nisam imala mob.na jedan dan.i net.na par dana.prazniki su.weeee.super je.idem sutra k simoni.danas k martini.jučer je kika bila TU.rolale smo se.....i taaak.prezaaakon je.
SRETAN USKRS.nisam mogla prije čestitat.hehehe.makar je prošo uskrs.meni super.vama valjda isto.
Jučer sam se opet čula s njim.prek moba.uvijek se čujem s njim.a vidimo se u subotu.nedelju.petak.a nekad i ponedeljak.jako ga volim.X.medeni.volim te.X

U zadnje vrijeme svi pričaju o kiši. O tome kako je divna i krasna. Kako ispire loša sjećanja i ružne uspomene,stvarajući mjesto novim,ugodnijim. Ne,ja kišu ne volim. Previše me podsjeća na ono ljetno veče kada sam bila negdje duboko u tvom zagrljaju,stojeći na rubu ulice malenog sela koje čuva mnoge naše tajne. I tada je bilo hladno i činilo se da je vjetar puhao u smjeru suprotnom od nas tjerajući te od mene,iako smo i tada bili dovoljno tvrdoglavi da mu se odupremo. Odvedi me sada. Na ista takva mjesta. Skrivena od pogleda,gdje ću okupana kišnim kapima ležati uz tebe. Ne dopusti da nas razdvoje ni kiše ni vrijeme,postupci ni ljudi. Ljudi su čudni.uvijek će željeti ono što nije njihovo i previše ljubomorno čuvati svoje.
Pokaži im da možemo. Znaš da smo bolji. I postoji jedna stvar koju nam ne mogu uzeti. Koju ne mogu razumjeti. I ona je sasvim dovoljna.
Ljubav.

Jučer me pogledao.
Zatim se nasmiješio.
Pa mi prišao.
Pa me zaobišao.
Pa me pogledao.
Opet mi prišao.
U prolazu namognuo.
I otišao.

To bi bilo to od mene.i da ne zaboravim.tnx svima na komentarima.komajte mi isto tak kak ste do sad.ja se jakoooo trudim napisat postek.da.
Idem sad.
pozzdrafČek svima.
Ivani.ani.luki.matacu.petri.davidu.maracu.silveu.niku.niki.kiki.simoni.martinici.nineku.ifeku.semiki.i svima koji čitate i komate.
PuFaaa.idem se izgubit negdje.u samoći.i tišini.idem maštat.pusabokpapa

26.03.2008. u 14:17

| kOmenTARI (164) | prinT | PeRmaLink |

I ponekad se pitam koliki bi bio svijet da mi se vratiš svaki put kad mi padneš na pamet....

Ne volim te nit sam te ikad volio, na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
bio sam mlad i totalno zagorio, tako je valjda sve to krenulo.

Ne volim ga.ne.ne.i ne.iznevjerio me.gotovo.neču više pričati o njemu.od danas više ne postoji za mene.

BOLI ME.njegova riječ.auČ.jako.sramežljiva sam.pa?
I ti si.samo da znaš.
ne želim nikoga mrziti.ni vrijeđati.i neču.
borit ču se za sve do čega mi je stalo.
do njega mi više nije.
Odustajem.

noč.medo.ja.nebo.zvijezde.toplina.vjetrič.
savršena noč.
o daaa.tak sam hepi.konačno :D
jučer sam svoj medi pričala.priču.žalosnu.
slušajte:
Znala sam da mi je prijateljica, da joj to ne smijem učiniti... sjećala sam se one zakletve, da nikad, baš nikad nećemo uništiti naše prijateljstvo zbog nekog dečka... ali sad sam prekršila tu zakletvu... volim ga, on mi je sve na svijetu... volim ga više no što će ona ikada... njegove oči, usne, glas... ali ja sam mu samo prijateljica, ona koja ih je zapravo upoznala... on je voli... voli je cijelim svojim bićem... kao što ja volim njega... priznanjem da ću izgubiti i njega i nju, zar je to vrijedno?? ako ne priznam, što učiniti sa svom ljubavlju? ne mogu je jednostavno izbrisati.. ne mogu gledati dok ga njene ruke miluju, njene usne ljube... želim ga za sebe... volim ga više od sebe... on mi je sve... moja prošlost, moja sadašnjost, moja budućnost... moj vazduh, sunce, nebo i zvijezde... moje sve...
volim ga...
on me voli kao prijateljicu...ali ja mu želim biti mnogo više... želim nju zamijeniti... molitve Bogu upućene samo to traže... počujte vapaj ranjenog srca... djevojke koja voli, a voljena nije... ne, neću mu reći.. oboje su mi prijatelji... ne želim ih izgubiti.... a moju ljubav prema njemu potisnut će njegova prema njoj... tek onog dana kad zauvijek odem sa ovog svijet, on saznat će istinu... saznat će da sam ga voljela do kraja... a on će i dalje voljeti nju... i bit će sretni zajedno... a ja ću i dalje šaptati, vjetru u tamnoj noći, koji će biti moj glasnik ljubavi... samo dvije riječi... jedine riječi... a konačno će i on shvatiti... VOLIM TE

Sutra idem v sračinec.i jučer sam bila...zapravo.neznam dal sutra idem.jer..jer..imam zločestu mamu mad
jeeedva čekam.jeeeeeeeeeeej.
bila sam na vratnu....hehe, i silve je bil tam.da.pozz mu mah wave kiss
još moran neke slikice složiti po box-evima..i takkkk.dosadno je....jakoooooo fino

DA, neda mi se više pisat.to bi bilo to.pozzam vas sve.i pusam.pusabokpapa.
Da, da ne zaboravim.Volim te..jako.pusa ti

07.03.2008. u 12:10

| kOmenTARI (217) | prinT | PeRmaLink |

Puffff....ono

Oj...pozz svima.Pa kak ste??Ja sam jakooo.jako.razjebana.
Blog me jako jebe.jako.grrr.neče mi ništ stvljati u boxeve.ajmeee.
al ja ne mislim brisati blog.a-aaaa.ne.a-aaaalkohol zubo belj .lol

škola je pretrula.krug.je zatvoren.
svi se samo seru.đizzs.pa kaj vam je??
dobivam neke jadne ocjene.
čitam lektiru.koja je.pa ajmo reč.zanimljiva.
jaoo kaj mi se događa??

zaljubljena sam.opet.ponovo. belj cerek naughty jako.jako.
Silve je jako zgodan dečko.i jako slatki.jako.veri mač.fajn. zubo kiss ...kisač mu

Da sad mi je dosadno pa sam nekaj napisala.o Martinici.Ačiki.........NnnnNNNeeEexXxxXtTttt....bWaHAhaHA...ma JoJim ja nju PUUUuuuN000ooo00....
sAD Neki raZloZI zAKAJ jA bas NJU taAko JAko LoLiM...
...zato jer mi uvijek sve kaze...
...zato jer ja njoj mogu sve reci...
...zato jer mi uvijek daje savjete....
...zato jer mi nikad ne laze....
...zato jer me uvijek zove, pa pricamo satima...
....zato jer je iskrena...
...zato kaj me nikad nije povrijedila....
...zato kaj nije dvolicna...
...zato kaj imam puno povjerenja u nju...
...zato jer smo šarale po knjigi iz knjižnjice i trgale smo ju...HAHhaHAHahHA
...zato jer se volimo glupirati....
....zato jer je glumila retardiranog covjeka s menom...AUaUAUauAU ahHAhahAHHA
...zato jer je ona bila gobac, a ja njegov brat raper....
...zato jer se uvijek rolamo zajedno....
...zato kaj me naguravala na rolama i skorom sam se pretrgla......
...zato jer se ja uvijek trgavam od smijeha dok ona pocinje pjevat....svojim prekrasnim glasom, operu.....
...zato jer mi vec 2 godine obecaje da bude dosla k meni na docek Nove....
....zato jer je bila s mojim bivšim....HaHa
...zato jer uvijek sluša moje ljubavne probleme....
....zato jer uvijek zezamo mojeg brata....
...zato jer smo gledale proste slike na netu dok je bila kod mene....
....zato jer smo zezale igora prek moba...i onda mu je mob pao u školjku....MuhahAH
...zato kaj mi je dala 100 kuna ... :)...za roćkas...
...zato jer nikad nece imat kravatu, dok ja ocu....
...zato jer mi komentira....
...zato jer mi je napravila dizajn....i bila kraj mene dok sam pravila blog....BUhAHhaHA
...zato jer nikad nece papati kod mene....
...zato jer me uvijek obasipa riječima...kao da je debela, da mora na djetu...da nema dobar glas....i da nije lijepa......A PrEKrAsNa Je....
...zato jer smo uvijek tračale Britney Spears.....
...zato jer smo od uvijek mrzile cajke....
...zato jer me zaludila s s.o.a.d.-om....hahahha
...zato jer uvijek nagovorim njezinu mamu da ide kod mene....
...zato jer me sram pred njezinom sestrom.....HahAHa
...zato jer sam s njom bila na Hladnom Pivu i skoro sam ju izgubila....
...zato jer uvijek idemo u MekDonalc na Čisburgere....hahahah
...zato jer smo zajedno skladale nasu pjesmu.....hahHhahAHhaHA
...zato jer mi vec mjesec dana radi novi dizajn....
...zato jer ima super emo majcu u koju sam ja zaljubljena....
...zato jer uvijek pre njoj jedemo fine cokolade....mljac....
...zato jer smo se kupale zajedno u njezinom bazenu...vejikom.........
...zato jer sam se morala kod nje igrat s njoj i malo anjom (radi anje...reda radi...) kunolovca.....i narafno dobila 5 000 kuna....HhaHAHahHA
...zato kaj je ona jedna od mojih najdrazih cujica....kjut..HhHHahAHha
...zato jer mi se nikad neda ic kod nje pa ju nagovorim da ona dođe kod mene....
...zato jer je morala igrati s menom i mojim bivšim nogomet.......
...zato jer smo zajedno naucile vozit bic bez ruku...HhahAHha, koja recenica :))
...zato jer uvijek mora komentirat decke koji mi se sviđaju i to budu teske analize......
...zato kaj sam morala nositi njezin kisobran na koncertu.....(to ti nem pozabila)...
...zato kaj je snimala kak sam ja braceka bila...i to pokazala simoni i ivoni...(ubila te bum!! :))) )
...zato kaj je snimala mene kak jedem jabuku...
...zato jer je mojeg brata htijela stavit na yutube....
...zato jer na hrvackom uvjek nekaj pjevamo od hladnog piva....
...zato jer bude imala svoju sobu i napokom bumo same....HAhaHA
...zato jer dok se posvađamo PREK TELEFONA.....HAHahAH...uvijek ja prva poklopim slušalicu....HAHhaHAhahA
...zato jer sam ju ispratila doma u majci s kratkim rukavima i samo papučama dok je vani bilo -5...i onda mi se samo smijala.....
...zato jer po ljeti dok ide k meni pješice ja moram krenuti premo njoj da ona netrea pola puta ic sama pjeske....
..zato kaj mi uvijek da da na testu prepisem od nje....
...zato kaj ona uvijek dok ju zovem da dojde k meni veli da nek ja dojdem k njoj, da je sad na meni red....HAHahAHha
....zato jer se uvijek šetamo pod školskim odmorima.....
....zato jer jos uvijek voli teletabise....zbog tinki vinkija.....haHAhahAHha...SORRY, morala sam to napisat.....
...zato jer ne voji emace.........EMACE NA LOMACE.....haAahAhahAH....
...zato jer voli neku emo oblekicu.....
...zato kaj si voli lakirati noktice.....u ludeeeeeee boje!!
...zato kaj ima emo frisku...........
...zato kaj si voli radit križeke po rukicama......tam di su žile...hahahaHAHahHAhahAHah
...zato kaj smo si metale čoko kuglice v zrak i onda ih lovile ustima....
...zato kaj ima najslađeg mujceka na cijelom svijetu.............!!!!!!!!
...zato kaj se posvadimo 1000 puta na dan, i odmah pomirimo... IKS DE
....zato kaj mi uvijek radi konza dizajne.....npr ovaj...
...zato kaj voli nirvanu i kurteka.... :D
...ma zat0 st0 je 0na pred0bra 0s0ba na k0ju m0gu uvijek racunat...i zat0 st0 ju v0Lim jako0o puno0o...
..0d zemLje d0 neba...i t0 sve 9999999999999876543puTa c0py&paSte...

To bi bilo to...o mojoj Best frendici.........................................

i da ne zaboravim.volim te.silveee.XOXO

POZZ svima.i da komentirate.i da tnx na komentarima.fala vam stvarno. mah wave

29.02.2008. u 11:38

| kOmenTARI (93) | prinT | PeRmaLink |

Hy People...

Da ovo mi je drugi blogač...puknulo mi je u glavi da napravim drugi.i evo ga sad.a i onaj je nekaj štekal...jooooooj..grrr...o meni možete naći u boxevima, tam sastrane...tak da vam se nebum previše opisivala, samo budem rekla da se zovem Petra.. :D...i da vam odmah napomenem, ovaj post če biti neko vrijeme dok sve ne uredim u boxevima...

Sou...počnimo

Hladno je vani...super osječaj smrzavanja
I onda popiješ toplu čokoladu.uvučeš se u svoj uberkul topli krevetić.
I pokriješ se s 5 dekica.
I onda se ujutro probudiš...otkriven...

svi su mi krivi kad se moram u 7 ujutro probudit da idem u školu.
a svi znaju da volim spavat.i da mi je to najdraži hobi.
i..zakaj onda nemrem spavat? tuzan nono mad

Jučer mi je netko ubio medu.
Zapravo.ubio je moje osiječaje. Tužna je sad Petra. Tužan je i medo.
Petra i Medo gledaju zvijezde.naime, opaze da im se jedna nasmijala.
Bila je to najsjanija zvijezda u Petrinom životu.
Kad je Petra pomislila da je svemu d end.pojavila se u njenom životu najsjanija zvijezda.naime.nije kao ostale.zvijezdica padalica je.pala je u Petrino krilo.uuh da.sretna sam.

Samo, Petra bi tu zvijezdicu grlila ujutro kad se probudi...
Ali.kao što svi znate, zvijezdice na sjaje danju.one su samo noću na plavenilu.plove.čekaju svoje princeze.sou, petra taj zagrljaj dobije samo noću...

P.S. imam ja mnoštvo ideja.pa ako mi dopustite.provest ču ih.
A to se zove pjesnička sloboda :)
Imam ju :D

...razočarati se u nekoga moram UVIJEK....

Pozdrav svima koji me čitaju, koji komaju....pusek vam, i do sljedečeg javljanja.smatrajte se.pozdravljenim i zagrljenim. wave mah pjeva kiss belj

20.02.2008. u 13:33

| kOmenTARI (127) | prinT | PeRmaLink |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

Tko sam ja zapravo??

U životu postoje trenuci kada vam netko toliko nedostaje, da ga poželite izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti...Miss u <3

Stare Navike Teško Umiru,A Nove Je Teško Steći

Is this love that I'm feeling.Is this the love that I've been searching for..lalal